FOTOAPARATOM “OD KOLIJEVKE DO HAJDUKA”

Stanko Karaman, fotoreporter koji je godinama snimao po Dalmatinskoj Zagori, nedavno je izdao monografiju koju je prezentirao u Splitu, Solinu i Kaštelima.

piše: Branka Oreb-Jerković
foto: Stanko Karaman

Nesalomljivi duh Dalmacije s kraja 20.stoljeća može se iščitati iz svake fotografije poznatog splitskog fotoreportera Stanka Karamana(75), koji je nedavno izdao veoma zapaženu monografiju ‘Od kolijevke do Hajduka’.

Od ‘Pepeljuge’, djevojčice iz Dicma, s naramkom drva na nejakim leđima do trofeja zlatne generacije  ‘Jugoplastike’ i NK ‘Hajduka’ te tragičnih događanja u Domovinskom ratu – kroz Stankov opus od petstotinjak crno-bijelih fotografija posloženih u sedam poglavlja – promatraču se izvrti film o povijesti cijele regije.

Među tvrdim koricama monografije utkan je život ribara i težaka, otočana ali i stanovnika Dalmatinske zagore kojeg se danas s nostalgijom prisjeća starija generacija. Živjelo se teže, ali mirnije i zadovoljnije… reći će sudionici na promocijama Stankove monografije koje su prošlih mjeseci održane diljem dalmatinskih mjesta i gradova.

–  Želio sam prisjetiti ljude kako se nekad radilo i živilo, da kroz moje fotografije ožive sjećanja na neka prohujala vremena, a mlađima pružim uvid u to što se dešavalo u posljednjih pedeset-šezdeset godina, ističe Stanko.

Cijeli radni vijek autor je proveo u medijskim kućama, najprije u Vjesniku a potom u Slobodnoj Dalmaciji, gdje je u više navrata bio i šef Foto službe. Sjećam ga se iz tog vremena kad smo zajedno odlazili na teren, bio je veliki profesionalac, posvećen poslu i obitelji.

Sada je u mirovini ali ‘oružje’ ne ispušta pa kaže:

– Bio sam najsretniji s fotoaparatom u rukama, oduvijek sam volio biti među ljudima, šetati po Varošu, stalno sa mišlju vodiljom ‘biti prvi koji će registrirati neki događaj, složiti fotoreportažu..’.U tome je prisutna stalna trka s vremenom koje nemilice troši čovjeka. Sve se to radi s posebnim užitkom jer novinarstvo jednostavno opija. Tko uđe u taj žrvanj, iz njega teško izlazi.

U svome radu Stanko je iskazivao veći afinitet prema sportu, estradi, Splitu i Dalmaciji. Na tisućama snimljenih filmova registrirao je anonimne ribare i težake, umjetnike, svjetski poznate osobe…

Kamerom i notesom bilježio je ljudsku radost i tugu, sportske uspjehe i neuspjehe… Nije bilo

moguće sve to uklopiti u jednu cjelinu pa se stoga odlučio za sedam poglavlja: „Put života (1970.-1997.)“, „I na moru i na kraju (1969.-2007.)“, „Došli mi u sjećanje (1967.-2017.)“, „Novinarske priče iz davnine (1964.-1994.)“, „Domovinski rat – od Rive do slobode… (1990. …)“, „Jugoplastikino 20.stoljeće (sezone 1970./71.-1990./91.)“, „Deset sezona „Zlatne generacije“ Hajduka (1970./71.-1979./80.)“.

Na jednoj od promocija novinar i urednik SD Saša Ljubičić je divnim riječima iznio svu snagu monografije:

– U ovom tehnološki naprednom svijetu gdje je sve “na touch”, teško je zamisliti da su u Splitu prije pedeset godina oni koji su imali automobil – vozili gotovo samo fiću, i da se roba prala sapunom – na dasci, u maštilu. Vrijeme na koje danas gledamo s nostalgijom, što je prirodno, što je normalno, bilo je, svjedoče o tome Stankove fotografije – ljudskije. Prizori su to zabilježeni bez namještanja, jer Karaman stalno ističe činjenicu da je on fotoreporter a ne fotograf, i da su njegove snimke posve autentične. Okidao ih je u hodu, u trku do redakcije da preda reportažu za idući broj, i baš zato su tako dobro ispale, i baš zato ćete, siguran

sam, čuvati ovu monografiju za amanet generacijama koje dolaze, i koje su čule kako je originalan bio Toma Bebić a kakav gospodin Vice Vukov – ali im, eto, nisu imali sreće biti suvremenicima.

U toj spontanosti, u ljepoti trenutka, i jest vrijednost fotoreporterskog rada Stanka Karamana.

Gledajući te njegove snažne, upečatljive slike, pitat ćete se koliko je dugo portretirao staricu iz Vrgorca da bi joj se vidio svaki “god”, a sve je bilo iz prve, u stotinki, nekad zabilježeno čak i kroz prozor automobila u pokretu samo da čitatelji “Slobodne” prvi dobiju foto – vijest. Stanko Karaman je majstor upravo te forme i njezin rodonačelnik na Facebooku.

Uvidjevši da se foto – vijesti u novinama povlače pred izopačenim selebritijima i još izopačenijim političkim aferama, Karaman ih je preselio na društvene mreže i pogodio u sridu. One se šeraju i lajkaju, što potvrđuje da se i mlađarija uhvatila na udicu starog ribara prizora iz svakodnevnog života, pa gušta u objavama napravljenim po zanatu – gramatički ispravnima, a stilski zavodljivima.