Nakon uspješno organizirane proslave 50. obljetnice Hrvatske katoličke misije Berlin, postavili smo Anici Krstanović, predsjednici Župnog vijeća Misije, nekoliko pitanja u želji pojasniti i pokazati obim i način rada na jednom tako velikom projektu. Kao odgovor dobili smo osvrt kojeg naslovismo “Kako je to sve bilo”.
piše: Anica Krstanović
foto: Hrvatski glas Berlin
S organizacijom 50. obljetnice krenulo se u Župnom vijeću već početkom 2018. godine s pronalaženjem odgovarajuće dvorane za svečanu akademiju. Pobrinuli smo se oko različitih ponuda za dvorane, obišli jedan dio te smo se odlučili za RBB Sendesaal, dvoranu u kojoj je proslavljena već 25. obljetnica naše misije.
Čim smo rezervirali termin dvorane, župnik fra Edvard Sokol kontaktirao je kardinala Puljića. S njegovom potvrdom dolaska bio je definiran središnji vikend proslave jubileja.
U Župnom vijeću smo raspravljali o različitim konceptima obilježavanja obljetnice. Za jubilarni vikend smo, pored središnje svete mise, odlučili održati i svečanu akademiju na kojoj će se u prvom planu prikazati život naše misije kroz 50 godina, popraćeno nastupima svih grupacija, koji djeluju u misiji, kako bi prikazali i kulturno blago koje je u misiji čuvano i očuvano svih ovih 50 godina.
Važan cilj nam je također bio i omogućiti susrete – susrete naših vjernika, susrete ljudi različitih generacija, susrete i razmjenu sjećanja s našim dragim gostima koji su stigli sa svih strana Europe.
Stoga smo organizirali druženje nakon akademije (After show party) u subotu, kao i zajednički ručak i druženje iza sv. mise u nedjelju oko crkve sv. Sebastijana. Važno nam je bilo da se ljudi sretnu, prisjete svog života u HKM, porazgovaraju i obnove prijateljstva i poznanstva.
U Župnom vijeću smo svi bili složni da ćemo pozvati na zlatni jubilej sve svećenike i časne sestre, koje su djelovale u HKM Berlin, kao i bivše aktivne članove koje više ne žive u Berlinu, posebno voditelje grupacija i HKUD Mažuranić.
Također nam je bilo važno, uz naše goste, posebnu pažnju u obilježavanju ovog zlatnog jubileja posvetiti “starosjediocima” – prvoj generaciji – koji su od samih početaka HKM, znači 1968./69., dio misije, koji su sudjelovali skupa sa svećenicima i kasnije časnim sestrama u stvaranju misije kroz 50 godina. Njih smo pozvali preko misa da podignu za njih rezervirane ulaznice, počasna mjesta, za svečanu akademiji.
Glavni organizacijski tim činilo je predsjedništvo Župnog vijeća: fra Edvard Sokol, Anica Krstanović, Suzana Smolković i Mijo Marić, kao i članica Župnog vijeća Draška Perić.
Mjesecima su svu operativnu koordinaciju, uz mene, vodili posebno Draška Perić i Suzana Smolković. Želim naglasiti da smo uvijek sve radili u dogovoru sa župnikom, kao i svih prošlih godina u radu i svim inicijativama u misiji. Župnik je imao u nas veliko povjerenje te je bio zahvalan što smo preuzele taj ogromni posao. Meni osobno je bilo posebno drago što nam je upravo u jubilarnoj godini, župnik dijete naše HKM.
Pronašla sam i uključila puno naših župljana različitih struka i iskustava u organizaciju i preuzimanje zadataka i odgovornosti za razlicite djelove kako bi sve bilo odrađeno na visokoj profesionalnoj razini. Osnovala sam organizacijske odbore za ručak i prikaz povijesti (slike, prezentacije i izradu videa). Organizirala ljude za pjevanja i sviranja na druženjima, simultano prevođenja za naše njemačke goste, dekoraciju crkve sa cvijećem, video snimanje onih koji nisu mogli osobno nazočiti na svečanoj akademiji. Naravno, u svim segmentima smo svi jedni drugima pomagali, pogotovo zadnjih tjedana, jer osim organiziranja obljetnice i dalje smo imali sve naše obveze na radnim mjestima kao i obiteljske i kućne.
U organizacijskom odboru odnosno Župnom vijeću, podijelili smo posao:
Draška Perić je preuzela svu logistiku u vezi lokacija RBB sale i druženja iza akademije – bezbroj dogovora oko lokacija, platna, narukvica, cateringa, beamera, nabavke, svih drugih potrebnih organizacijskih i administrativnih poslova kao i ulaznica i izrade programske brošure i bannera. Bila je i u timu izrade videa o povijesti HKM Berlin.
Suzana Smolković se posebno brinula oko izrade programa i komunikacije s voditeljima grupacija i organizacije generalne probe, pregleda svih izvodača. Podržala me u pisanju scenarija za video o HKM.
Mijo Marić je kao član predsjednistva ŽV i Udruge HKM bio je poveznica s Udrugom kojoj su sponzoru uplatili financijske donacije za organiziranje obljetnice, te je izradio sponzorski koncept uključujući i planiranje budgeta. Skupa sa župnikom kontaktirao je moguće sponzore, naše župljanje poduzetnike. Također se pobrinuo oko izrade sponzorskog “zida” i brošure za program.
Martina Ćosić, zapisničarka ŽV, brinula se oko korespondencije sa službenim institucijama i lektoriranju svih tekstova i prijevoda.
Marija Krstanović, mlada članica ŽV, studentica prava, preuzela je prikaz grupacija kroz povijest u slikama te je sudjelovala i u pripremi slika za video. S Anni Lovrić se pobrinula oko snimanja “starosjedilaca” za video o povijesti misije.
Janja Tadin, članica ŽV i tajnica u župnom uredu, pobrinula se oko aktualnih lista gostiju i slanja pozivnica. Također je skupa s Draškom i Mijom izradila brošuru za program i sudjelovala je u izradi pitanja za snimanje starosjedioca.
Anni Lovrić, studentica medijskog designa, preuzela je izradu loga i cijelog desinga obljetnice (letak, plakat, pozivnice, brošuru)
Prikaz povijesti HKM Berlin
Na svečanoj akademiji smo htjeli prikazati povijest naše HKM. Odlučili smo se za produciranje videa / filma o povijesti misije, što se pokazalo kao jako zahtjevno. Što i koga spomenuti, što izostaviti?
Htjeli smo da vjernici ispričaju svoju priču a time i priču o HKM – prva generacija vjernika koji su doselili prije pedesetak godina, a i oni koji su postali članovi u drugom velikom valu doseljavanja, prije 25 godina, koji su pristigli kao prognanici za vrijeme Domovinskog rata.
U ožujku smo zamolili vjernike “prve generacije” na misama, da se svi koji to žele, stave na raspolaganje za snimanje. Javilo se 28 osoba, za koje smo pripremili identična pitanja. Anni Lovrić i Marija Krstanović snimale su tri tjedna iza misa te naše “prve generacije”. S kćerkom Marijom pregledala sam sve snimke te smo izabrali izjave za naš scenarij videa. S ostalim sadržajem scenarija sam se skupa sa Suzanom bavila tjednima. Neizmjerno važna nam je bila stručna podrška i pomoć bivše urednica HRT Marine Medved Pulić, koja od prosinca 2018. živi i radi u Berlinu. S puno ljubavi je neumorno tjednima bila uz nas te naš scenarij pretvorila u pravu “story” (priču).
Skeniranje i sortiranje slika preuzeo je tim oko Marije Krstanović i Draške Perić: Ivica Serdarušić, Marko Krstanović, Anita Mlosch, Marko Ćorić, Maria Kasalo, Janja i Antonio Kovačeviž, Antonio Perić.
Produkciju filma je preuzeo iskusni tim: Tomi Orlović i Anni Lovrić. Tomi ima uostalom i producentsku firmu za video i filmove, a Anni studira medijski design i bavi se videoprodukcijom. Neumorno su radili i utkali svoje znanje i kreativnost. Kad smo na jednom radnom sastanku kod Marine Medved Pulić čuli glas njena supruga Tomislava Pulića, bilo je Suzani, Draški, Mariji, Tomiju, Anni i meni jasno tko će uz Marinu, biti muški spiker na videu.
Oko prijevoda teksta na njemačkom pobrinuli su se Mijo Marić i Marko Krstanović, te je Martina Ćosic lektorirala i stručno sve pregledala.
Kako bi pokazali povijest svih grupacija koje su nastupale Marija Krstanović pripremila je prezentacije sa slikama, godinama i imenima voditelja. Na žalost, zbog tehničkih poteškoća nisu sve prikazane na akademiji, no bit će objavljene skupa s našim videom “50. godina HKM Berlin”
Ostali organizacijski timovi
Za svu organizaciju “After show druženja” jako profesionalo su se pobrinuli Draška Perić i Martina Vujčić Škaro, kojima je Tomi Orlović kao iskusni event manager i ugostitelj bio sa svojim savjetima od važne pomoći.
Kako bismo što bolje organizirali ručak iza svečane mise pozvali smo župljane, pogotovo majke/žene na jedan sastanak. Odaziv je bio dobar, pogotovo nam je bilo drago što su se uključili ljudi s iskustvom i u gastronomiji. U nekoliko sastanaka smo kao organizacijski odbor, uključujući naravno i župnika, dogovorili i isplanirali s tim organizacijskim pododborom “ručak”, sve potrebno kako bi mogli ugostiti 1000 ljudi s kojima smo računali za ručak i druženje iza sv. mise.
Za operativnu pripremu, uključivanje drugih ugostitelja i ljudi koji su pomogli na sam dan ručka, nabavku svega potrebnog – od stolova i klupa do tanjura i hrane – pobrinuli su se Draga Lovrić, Milka Vujčić, Milan Šapina, Marina Žarko, Tanja i Maria Kasalo, Iva Zlatunić, Marija Teklić, Janja Kovačević, Ana Antolović, Vera Igel, Marina Baković, Valentina Mašić, Rozika Tustonjić, Štefanija Antolović, Anica Šarić, Zora Jolić, Mira Čorić i Tanja Bilić.
Oduševljena sam bila angažmanom i profesionalnim pristupom našeg organizacijskog odbora “ručak”. Dugogodišnje iskustvo i poznanstvo u struci bili su od velike pomoći, ne samo u planiranju i savjetima, nego i u izvedbi. Draga Lovrić je koordinirala svu pripremu, njeno dugogodišnje iskustvo u projekt managmentu kao arhitektice, bilo je jako vrijedno. Milka Vujčić (Restoran Marjan Grill) sa svojim dugogodišnjim iskustvom u ugostiteljstvu, organizirala je hranu i sve oko hrane od naših ugostitelja i dodatne donatore. Milan Šapina je ogranizirao sve potrebno za ugostiti 1000 ljudi (stolove, klupe… čak i Bierwagen) te i ukupnu logistiku prijevoza svega. Tomi Orlović (ugostitelj: Wilde Matilde, Knutschfleck) stavio je na raspolaganje različite ugostiteljske materijale te za ručak poslao i pet svojih radnika. Marina Žarko (Restoran Split Grill, Blücherplatz) pobrinula se oko raznih velikih nabavki i hrane.
Računali smo s oko 1000 vjernika za ručak, bilo ih je puno više. Tako da je na žalost jedan mali dio župljana ostao bez ručka, što nam je jako žao. U nedjelju se ovom timu pridružilo bezbroj vrijednih ruku, već od 9 sati, kako bi sve bilo pripremljeno za ručak. Posebno hvala Drašku Duvnjaku, Ivici Kasalo, Željku Ljevaru, Željku Sučiću i Iliji Lovriću, na njihovom trudu, koji su satima roštiljali. Vrijedne žene naše misije donijele su kolače i pite.
Tomi Gelo je još jednom pokazao da je njegov glazbeni talent upravo usko povezan s našom misijom, da je pravo dijete naše HKM – svojim neumornim pjevanjem i sviranjem uveličao je naše After show druženje kao i popodnevno druženje iza svete mise. Pozvao je i svoje prijatelje glazbenike Maricu, Dražena i Moritza koji su s njim svirali i pjevali.
Za naše njemačke goste na akademiji je prevoditelj Petar Penić stručno simultano prevodio svaku izrečenu riječ.
Za svečanu svetu misu su se oko cvijeća u crkvi pobrinuli s puno ljubavi Anđa Gelo i njena kćer Ivana Krstanović. Posebno mi je bilo drago da su se odazvali naši župljani iz Bugojna, Sinja i drugih krajeva Bosne, kao i folkloraši, pogotovo djeca iz malog folklora, koji su obogatili misno slavlje noseći nošnje iz različitih krajeva.
Tomi Naletelić (Printcenter Kreuzberg) je preuzeo printanje letaka, tisak bannera, sponzorskih zidova i svega ostalog, kao što to već godinama radi za HKM. I onda kad mu pošaljemo sve u zadnji trenutak, uvijek obavi svoj posao profesionalno i s puno razumjevanja za nas.
Na svečanoj akademiji sudjelovalo je 180 izvođača – pjevača, svirača, folkloraša, mladih u kvizu o HKM. Mjesecima su probali i vježbali, aktivirali su i svoje bivše članove kako bi obljetnica bila još bogatija i svečanija. Veliki aplauz pristunih bio je dokaz da je sve odrađeno na visokoj razini.
U pripremi je vec duže vrijeme monografija koja će se izdati na kraju jubilarne godine. Pozvali smo na suradnju različite svjedoke vremena da nam napišu tekstove o svom djelovanju, svojim grupacijama – one koji su još aktivni kao i one koji čak više i ne živu u Berlinu. Monografija će uključiti i dokumentaciju proslave jubilarnog vikenda.
Koliko se bivših svećenika odazvalo, koliko časnih? Koga smo sve pozvali?
Za obljetnicu smo već prošle godine uputili pozivnice svim časnim sestrama i fratrima koji su kroz ovih 50 godina djelovali u HKM Berlin.
U Župnom vijeću smo se potrudili napraviti popis svih bivših voditelja grupacija, HKUD Mažuranić te i aktivnih članova HKM koji ne živu u Berlinu. Njima smo svima također poslali pozivnicu.
Sve ostale koji žive u Berlinu nismo posebno pozivali kako nam se ne bi dogodilo da nekoga zaboravimo. Informacije o događanjima za naš jubilej i poziv bio je upućen mjesecima svim župljanjima (aktivnim, bivšim aktivnim, voditeljima, bivšim voditeljima) preko misa, medija, letaka, različitih social media-grupa.
Iznimno nam je drago što su se odazvali naši bivši župnici fra Ivan Dotur i fra Jozo Župić, kao i naši dušobrižnici fra Stipe Grgat, fra Ante Bilokapić, fra Mate Puđa, fra Ivan Ante Rozić i fra Radoslav Tolić. Veliki aplauz na svečenoj akademiji pokazao je i kako je vjernicima bilo jako drago što su nam došle s. Marina Radošević, s. Krešimira Skopljaković, s. Irena Zeba, s. Romana Valesić, s. Arkanđela Tadić, s. Miroljuba Miloš, s. Amabilis Jurić i s. Nikolina Pejić.
Svi naši gosti – fratri i časne su zahvaljujući velikodušnosti gospodina Marijana Galića bili smješteni u njegovom H-Hotelu na Alexanderplatzu. Naša Ivana Jolić je ugovorila tu donaciju. Zanimljivo je da gospodin Galić nije član naše misije jer ne živi u Berlinu ali je ipak na ovaj izvrstan način podržao obilježavanje naše obljetnicu. Zahvaljujući našim ostalim donatorima bili smo i u stanju preuzete sve putne troškove za časne sestre.
S ponosom smo mogli pozdraviti i našu s. Anicu Mariju Cvitković i Đakona Nikolu Kaya, uz fra Edija, dva od naših cetiri zvanja iz HKM. Brat Miroslav Pejić bio je nažalost spriječen doći.
Jako drago nam je da su se odazvali brojni gosti – bivši voditelji grupacija i članovi koji su doputovali iz Domovine, Austrije, Švicarske i drugih gradova Njemačke – iz HKUD Mažuranić: Ivek Milčec, Ana Wegener i dr. Zdenka Weber, kao i bivši voditelji folklora: Anđelka Marić, Stipe Kođžoman, s. Anica Marija Cvitković.
Posebno nam je drago da su se odazvale i bivše pjevačice dječjeg zbora Ivan Lukačić, koji se ovom prilikom sastao da zapjeva sa svojim bivšim voditeljima: fra Stipicom, s. Krešimirom i s. Miroljubom. Bivse pjevačice su nam stigle iz Zagreba, Bibinja, Kloštar Ivanića, Münchena, Esslingena, Stuttgarta, Wuppertala, Beča i Basela. Brojni nam se zbog drugih obaveza nisu mogli pridružiti, ali su bili uz nas, uostalom i u jednoj whatsapp grupi s nazivom “Nastup bivšeg zbora I. Lukačić”. Tu su se vrlo emotivno izmjenjivala sjećanja, odusevljenje ponovnog susreta, žaljenje što neki i nisu mogli sudjelovati.
Ovim putem zahvaljujem svima, spomenutim i nespomenutim, koji su nam stigli sa svih strana Europe. Poseban je to osjećaj vidjeti neke ljude i nakon 30/40 godina. Osjetila se ista ljubav i velika povezanost. Velika hvala na ljubavi i trudu svim onim župljanima koji su se pet dana brinuli oko naših gostiju, od prijevoza do šetnje kroz grad kao i posjet svim adresama, pogotovo crkvama, gdje su naši gosti godinama djelovali. Hvala sestrama Šapina, obiteljima Perić, Janečić, Budimir, Smolković, obitelji Milana Krstanovića, Marku i Zdravku Krstanović, Roziki i Antoniji Tustonjić, Drašku Perkoviću, Ivi Zlatunić, Janji Tadin i drugima.
Velika hvala “UNIQUE Limousines & More” – Oliveru Jurišiću i Chrisu Budimiru, mladim poduzetnicima, čiji su vozači prevozili časne i svećenike od zračne luke do hotela i drugih mjesta događanja.
Kakvi su dojmovi, moji i tuđi?
Već u subotu navečer i nedjelju nam je bezbroj vjernika osobno čestitalo na cijeloj organizaciji, sadržaju, svemu što su doživjeli. Stiže nam i do danas bezbroj poruka sa svih strana – zahvala i čestitki. Svi su rekli da su oduševljeni svime, neki su nazvali sve prikazano i organizirano “čudom” jer znaju da smo svi iz organizacije i grupacija koji su se pripremali na nastup imali i svoje svakodnevne privatne obveze.
Oduševljenju i naših gostiju – bivših časnih sestara, fratara, aktivnih članova koji su pristigli iz drugih gradova i zemalja, nema kraja. Vratili su se natrag puni dojma, i kako kažu “napunili svoje baterije” pogotovo s pruženom im ljubavlju.
Drago mi je da su naši gosti i župljani prepoznali ne samo trud, uloženo vrijeme velikog broja ljudi, nego i da su prepoznali ono najvažnije: srce i ljubav u svemu ovome. Srce, ne samo nas iz organizacije i koordinacije, nego bezbroj ljudi koji su htjeli kroz svoj doprinos biti dio ovog zlatnog jubileja – dati sebe – na različite načine, od smišljanja ideja, organiziranja, pjevanja, plesanja, čitanja, kreativnosti, znanja, vođenja, pregovaranja, pomaganja na različite načine, pa sve do pripreme kolača i pita i do znoja onih koji su u nedjelju 3 sata roštiljali.
Zauvijek će ostati u mom srcu sva ta zadovoljna i razdragana lice, od naših starijih generacija do mlađih, to ozračje zajedništva, ljubavi i ponosa. Nekoliko mladih mi je reklo da za neke stvari iz povijesti misije nisu ni znali te da sada bolje shvaćaju o čemo npr. moja generacija govori kad spominjemo HKM.
Pored susreta s dragim ljudima, radom sa svim organizacijskim pododborima, jedno posebno mjesto zauzima za mene osobno stvaranje i produciranje videa o povijesti naše misije. Bilo mi je veliko zadovoljstvo i radost stvarati taj važan sadržaj s Anni, Tomi, Marinom, Marijom, Suzanom i Draškom.
Naravno, kao i u svakoj organizacije velikih događanja, bilo je i kod ovog izazova, trenutaka, gdje nam je, odnosno i meni osobno, bilo svega previše. Sjećam se nekoliko težih situacija, npr. kada spoznaš, da su neke grupacije pripremile duže točke, nego što je bilo dogovoreno, da će time program sa svim točkama biti predug, kada je trebalo kratiti već skoro završen video…
Upoznali smo kroz pripremu obljetnice različita “lica” ljudi. Bilo je i onih koji su nam govorili da pretjerujemo. U jedno sam se uvjerila zadnjih dana kroz komentare župljanja – nismo “pretjerivali”, isplatio se svaki trud. A i sva “kamenja na putu” učinili su nas iskusnijima, povezali nas još više.
Ipak, uz sve izazove u pripremi, prevadalo je ono pozitivno. Toliko ljudi u različitim organizacijskim odborima bolje su se upoznali, sklopila se nova prijateljstva i pojačalo se zajedništvo. Spoznali smo koliko različitih znanja, iskustva i talenata postoji u HKM, koliko potencijala. Neki su mi već ovaj tjedan rekli da im nedostaju redovni susreti i zajednički rad. Osjetila sam i puno puta i Božju ruku, koji nam je u nekim trenucima, kad nam je bilo posebno potrebno, poslao upravo ljude koji su nam pomogli, podržali i ohrabrili nas.
Jesam li zadovoljna? Da, jako sam zadovoljna. Ljubav koji smo svi mi u organizaciji ovog zlatnog jubileja nosili prema našoj misiji, našim fratrima i časnim sestrama, našoj prvoj generaciji, našim roditeljima, svakom pojedinom župljaninu svejedno kad je došao u HKM, osjetila se i utkala u bezbroj srdaca naših vjernika.
Župniku fra Edvardu hvala na povjerenju nama iz organizacijskog odbora. Bila mi je čast biti dio Župnog vijeća, pogotovo predsjedništva Župnog vijeća, koji je bio organizator zlatnog jubileja naše Hrvatske katoličke misje Berlin. Veliko zadovoljstvo mi je bilo skupa sa župnikom, Suzanom, Mijom i Draškom, koja je dala posebni doprinos uspjehu organizacije ovog jubiljeja. ostvariti ovu “predivnu priču”, koju nastavljamo u daljnoj pripremi monografije.
Kome zahvaliti posebno?
Svima! Svakomu osobno koji je na bilo koji način dao svoj doprinos u sudjelovanju i preuzimanju odgovornosti za različite dijelove u organizaciji, voditeljima i članovima svih grupacija koji su nastupali i svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos.
Velika hvala svim našim sponzorima, onima koji su financijski pomogli kao i onima koji su svojim besplatnim uslugama dali svoj doprinos – od tiskanja, slanja radne snage do produciranja videa, sviranja i pjevanja, prijevoza, smještaja. Bez njihove financijske i nematerijalne potpore ovaj jubilarni vikend kao i tiskanje monografije, ne bi bilo izvedivo. Posebna hvala na donacijama poduzećima: Cujic Gebäudereinigung, Kolak Flachdach, Mastiok, M&M Ćuk, Devic, Ti-Le Group, MB Dachbau & Service GmbH & Co i svim ostalima donatorima.
U monografiji ćemo spomenuti sva imena ljudi i poduzeća koji su nam financijski ili na bilo koji drugi način pomogli u ostvarenju proslave ovog jubileja.
Hvala i našim novinarima i medijskim partnerima: Sonji Breljak, Željku Matiću i Slavici Kljajić. Oni su kao i proteklih desetljeća marljivo i stručno sve zabilježili i snimili.
Od srca hvala svim našim dragim gostima koji su svojom ljubavlju i oduševljenjem učinili posebnim ovaj jubilarni vikend. Susreti s njima nakon toliko godina bili su posebni i nezaboravni. Hvala svim gostima i iz Biskupije, Vijeća stranih misija, politike i kulture koji su također uveličali naš jubilej.
Na kraju, želim se od srca zahvaliti našim obiteljima – muževima i djeci svih organizatora, koordinatora i voditelja grupacija. Mjesecima su bili uz nas i preuzeli su puno puta naš dio posla u obiteljima koji mi nismo stizali zbog pripreme za obljetnicu.