Iz naše arhive/ objavljeno 16.12.2017.
Dragica Šimić
Noćas se zvijezde zaplele
U granama od sna
Pa vrba , kao nakićena mlada
Pred oltarom ljubavi sja.
Kao paperje plove oblaci bijeli
Nebom zlatnim od mjesečeva praha
Sazviježđa krase noć
Tišinom što ostavlja bez daha.
Prozirnim velom indiga svemir svoj beskraj krasi
I jedna po jedna zvijezda krijesnice svoje gasi.
A ja, začuđena tom vječnom slikom,
Življenja radost ne skrivam,
Zanesena što pod takvim nebom snivam
Nudim mu zjenica svojih sjaj
Da potraje čarobna noć
I igri svjetla ne dođe kraj.