piše: Žarko Delač
Posve je jasno kako je aktualni saborski saziv daleko od priželjkivanog i potrebnog intelektualnog kapaciteta, duhovnog ozračja, moralnog primjera ili etičkog sadržaja.
Potpuno je pri tome nepojmljivo kako pojedini saborski zastupnici niti jednom do sada nisu uzeli riječ, pridonijeli kvalitetnijim raspravama i ugradili svoje i mišljenje svojih birača u neke od saborskih zakona ili odluka.
Za takvo izrugivanje demokracije nema opravdanja i olakotnih okolnosti a protagonisti takvog ponašanja ne zaslužuju biti niti trenutka u fokusu javnosti. Ništa bolja situacija nije niti u izvršnom dijelu hrvatske vlasti i na prste jedne ruke mogu se izbrojati ministri koji nisu ogrezli u neki od oblika ponašanja nespojivih s funkcijom koju obnašaju. U stvari, ne s funkcijom već civiliziranim i suvremenim načinom života koji pretpostavlja poštivanje zakona, ljudskih regula ponašanja i civilizacijskih normi.
Imajući u vidu da poslovica kaže “gdje ima dima ima i vatre” s pravom se pitamo kako je onda moguće tolerirati brojne svakodnevne eskapade koje se vežu uz ministre. Pokušaji skrivanja iza vjerskih udruga i katoličkih izjava vrhunac je cinizma ovog jednog od najbogatijeg ministra u vladi koji u praksi čini sve potpuno suprotno Isusovu učenju. Ne samo da čini već je i činio prije dolaska na odgovornu funkciju u Zagreb koja mu je čini se dodatno dala samo krila za nastavak svojih rabota.
Pri tome bi se moglo postaviti pitanje je li doista sve istina što se piše uz ovog ministra, iznose li mediji netočne i senzacionalističke informacije, radi li se o unutarstranačkim ili političkim podmetanjima?
Sve to treba imati na umu kada se govori o ljudskim sudbinama i posljedicama koje se mogu dogoditi ako želimo biti objektivni i nepristrani. Stoga je teško i kontraproduktivno samo na temelju medijskih napisa i izjava stvoriti sliku o nekom čovjeku kojega nismo upoznali. Dapače i kad mislimo da nekog dobro poznajete često se u njega jako razočarate.
Zasigurno, takvih problema ima i naš premijer ali čudno je kako da se baš toliki broj njegovih bliskih suradnika kontinuirano veže uz negativnosti. Želi li stoga nastaviti svoju političku karijeru u Hrvatskoj mora pod hitno poduzeti neke odlučne korake, a jedan od njih je rješavanje utega u svojoj vladi.
Želeći mu olakšati taj potez iz prve sam se ruke raspitao je li doista sve tako kako piše u medijima vezano uz imućnog ministra. Na moju osobnu žalost ali i na žalost sviju nas svi ti ministarske zaboravi i laži su doista istinite i samo jedan manji dio u spektru njegovog obrasca djelovanja i ponašanja.
Kako je to poznato njegovim sumještanima može se tek pretpostaviti kako još ima zasigurno dodatnog štofa kojeg bi trebale otkriti institucije. I tako pomoći premijeru u donošenju ispravnih odluka u kadroviranju kao prvom i osnovnom koraku u političkom radu.
Za saniranje učinjene štete i nanesenom ugledu najvišem izvršnom tijelu u našoj državi za povlačenje takvog poteza nikada nije kasno već je nasušno potrebno.
I naravno od velikog broja građana i potencijalnih birača priželjkivano.