piše: Žarko Delač
Prvi profesionalni boksački nastup Filipa Hrgovića pred domaćom publikom u zagrebačkoj Areni ponudio je nekoliko zanimljivih detalja.
Jedan je, tehnička i fizička superiornost u ringu nad dosad nepobjedivim protivnikom kojeg je ipak, možemo reći, pregazilo vrijeme. Odabir vremešnog suparnika stoga je bio lukav odabir promotora, menadžera i inih sudionika boksačkog cirkusa kojima je ipak u prvom planu financijska zarada.
Drugi je detalj bilo također lako zapaziti, a to je ulazak u ring boksačeva oca Pere koji je završio na sinovim ramenima. Time je pokazao koliko je važna obiteljska podrška, a samim time kako je i ovaj uspjeh u velikoj mjeri obiteljski projekt. Osobito kada se uzme u obzir očeve izjave iz prošlosti i pritužbe na potporu okoline i matičnog sportskog saveza.
Stoga nije čudo kako u pobjedničkom govoru nije bilo mjesta za predstavnike Hrvatskog boksačkog saveza ali je bilo za gradonačelnika Grada Zagreba. I to u tjednu kada su njegove riječi i izjave negativno dominirale medijskim eterom stigla je konkretna pohvala i zahvala za izgradnju sportskog centra u Sesvetama. No to nije prvi puta kako se suočavamo s gradonačelnikovim verbalnim eskapadama te možemo reći kako njegove riječi ne prate djela. Je li to bolje od toga da mnogi političari djelima ne prate svoje riječi, neka svatko prosudi.
I na kraju, kao što se kaže konac djelo krasi, morali smo primijetiti i uvodnu skladbu uz koju je Filip ušao u ring. O tome će mnogi dežurni moralisti i globalisti sigurno još puno raspredati ali ono što je najvažnije, na malom ekranu i pred zagrebačkom publikom se ipak pojavio Marko Perković Thompson. Bila je to za njega možda mala (ali sigurno slatka) satisfakcija za isključeni mikrofon na središnjem zagrebačkom trgu prilikom dočeka naših vatrenih.
Uzimajući sve ove činjenice u obzir pomalo se brinem za nastavak dosadašnje suradnje Hrgović tima i televizije koja je prenosila njegov meč. Ne zbog toga što to on nije zaslužio, već zbog rabota raznih domaćih središta koja žive od promoviranja nadnacionalnosti, europskog bratstva i jedinstva i u startu eliminiranja svega što bi mirisalo na hrvatstvo.
No možda se ipak prevarim jer u našem europskom okruženju pušu novi vjetrovi u što se sigurno može svrstati i izjava bivšeg premijera Velike Britanije Tonija Blaira vezana uz Europu i pokušaj brisanja nacionalnih država.
Možda one dopru i do nas, bez obzira da li odmah ili sa zakašnjenjem.