O ČEMU JE RIJEČ
piše: prof. Žarko Delač
Putujući, kako se kaže, svijetom i kontaktirajući s mnogobrojnim prijateljima i poznanicima iz inozemstva nisam naišao na primjere medijskog pristupa političkim pitanjima i izbornim kampanjama kao u Hrvatskoj. Riječ je o neviđenom presingu na hrvatske birače koji je ovih dana na vrhuncu. Početak izborne kampanje kao da je započeo uz zvuk startnog pištolja. Izgleda kako smo se na takvu situaciju naviknuli i prihvaćamo je kao uobičajenu i normalnu. Zbog toga mi je u nekoliko navrata bilo vrlo čudno što Švicarci ne znaju kako im se zove predsjednik.
Ne samo oni već i mnogobrojni drugi strani državljani ne samo da ne znaju ništa o predsjedniku već o tome niti ne vode brigu. U fokusu njihovog interesa nije politika već svakodnevne druge stvari i problemi koje treba rješavati bez političkog utjecaja.
Usporedivši takvu situaciju s našom kada se ulazi u predsjednikov privatni i intimni život, prati ga se na svakom koraku, a čak se i bivšem predjedniku poklanja neobično velika pozornost, možemo zaključiti kako smo u neku ruku politički ovisnici. Zato mi je drago kako je ova kampanja za parlamentarne izbore najkraća u dosadašnjoj hrvatskoj povijesti. Ujedno se nadam kako će birači glasati na temelju dosadašnjih stranačkih zasluga, rada i programa, a ne parola i plakata posebno sklepanih za kampanju. Isto tako očekujem kako smo dosegnuli civilizacijski doseg u kojem nema mjesta za revanšizam i osvetu prema političkim neistomišljenicima, a ne protivnicima. Naime u takvom smo sustavu i jednoumlju živjeli i moramo izvući iz toga pouke. Samo nam međusobna borba i suprostavljanje ideja i programa može donijeti boljitak i uostalom za to smo se i odlučili i zalagali prekinuvši s jednostranačjem.
Naravno kako je pri tome potpuno normalno da politički dužnosnici napuste svoje položaje promjenom politike. Sjećam se kako sam se zatekao u Minnesoti prilikom primopredaje guvernerske vlasti i svjedočio velikoj smjeni cjelokupnog guvernerskog aparata. Ljudi su to primili potpuno normalno i bili su toga svjesni jer su preuzeli dolaskom na posao rizik političkog namještenja. Vjerojatno i u naprednijim demokratskim zemljama postoje slučajevi promjene stranačkih kaputa i prelaska iz jednog u drugi politički tabor ali razvojem demokracije toga bi i kod nas trebalo biti sve manje, a demokratske promjene treba dostojanstveno prihvatiti.
Netko će sada reći kako ovime najavljujem u Hrvatskoj političke promjene sukladno općoj klimi i procjenama izbornih anketa. Upravo suprotno! Želio bih podsjetiti na slučaj guvernera hrvatskog podrijetla Rudija Perpicha koji je prema anketama uvjerljivo vodio ispred svog protukandidata kojeg je nazivao posprdno “onaj bivši hrvač”. Ipak nakon provedenih izbora Jesse Ventura, taj bivši sportaš, do nogu je potukao najomiljenijeg i prema anketama nepobjedivog guvernera Perpicha.
Ovakvih primjera iz političke prakse ima još o čemu hrvatski političari moraju voditi računa jer mi se čini da pojedinci već slave a drugi tuguju. Iz više sam izvora čuo kako se već slažu nove kadrovske kombinacije i križaljke pa još jednom podsjećam na izreku kako nije dobro praviti ražanj dok je zec još u šumi.
Hrvati osim što su općenito govoreći nogometni znalci, politički su vrlo mudri i potkovani. Kako iznimke potvrđuju pravilo moram istaknuti stranku koja želi promjene, a njeni su čelnici nedavno nasrtali na policiju i uništavali imovinu. I takvoj se stranci i takvim ljudima prikloni hrvatski heroj i vukovarski branitelj koji se borio, a ne rušio hrvatsku državu. Uvjeren sam kako će ovu nelogičnost i neprirodnu sinergiju birači prepoznati.
Isto tako neprimjereno je organizirati na dan najveće hrvatske tragedije i okupacije Vukovara koncert pod nazivom Lord of the Dance. Ovakav se propust u mnogim državama ne bi dogodio i to ne zbog političkih zabrana već moralne i ljudske svijesti organizatora.
Stoga, očekujući završetak izborne kampanje, kada se mnoge stvari gledaju pod povećalom, mogu s radošću zaključiti kako sve što započne i završi, a uz gromoglasne najave i obećanja političara u Hrvatskoj se ipak puno toga neće promijeniti. Društvene promjene koje su nam prijeko potrebne dugotrajan su i sustavan proces o čemu, bar za sada, ne vidim nikoga na političkoj sceni da ozbiljnije vodi računa.