Prije mjesec dana iz tiska je izašla 3. zbirka poezije naše suradnice Vanje Škrobica, pod naslovom “Plave beside”. Donosimo dio iz recenzije prof. Ljubice Srhoj.
SJEĆANJE NA PROLAZNOST
Ljubica Srhoj, prof. hrvatskog i engleskog jezika
Treća zbirka čakavske poezije Vanje Škrobice tematski je podijeljena na tri dijela. Ova je tematska podjela samo uvjetna. Ona slijedi teme prethodnih zbirki kako po načinu izričaja tako i po prepoznatljivosti pjesničkog stila.
No, ova zbirka je i drugačija. Ne po temama, ili po iskrenosti iskazana svjedočanstva o osobnom iskustvu života, nego prvenstveno po sažimanju kolorita.
Ostala je samo plava boja – duboko modrilo u upitniku tame (…). Kolorit je, kao prije, konstantni ključ koji ističe originalnost izričaja.
„Šušti lišće, minja koluru, jesen je/ još bokun pa će nestat izmrvljeno, mokro/ u kaški uspomena na davna vrila lita/ žal se na plaži povuka, izoštrija se od snage mora/ nebo su večeras zatvorili oblaci i nike tužne kiše/ ko će vratit kolure dugi?“
Smisao: Samo se još ljubav opire (…). Ali; u ovom upitniku prometejskog bola ljubav je još snažna – jer samo ona odslikava nadu.
„posadit ću crjeni gariful/ u primaliće rano/ kad dan produži/ i gora ozeleni/…noći zvizdan ovinčane/ pijane od vonja garifula/ zaustavit će prolaznost/ kad zavonjaju garifuli u promaliće.“
Besmisao: Uzalud se ljubav odupire. Ona je samo sjećanje na prolaznost. I ništa izvjesno više. Bolan podsjetnik na zaborav izmrvljen i mokro oplakan u uspomenama (…).
„…vrijeme je vandal/ ja sam mrtvi ratnik/ na štitu… sve je besmisleno/ uzaludno…„…
“ i ne bojte se ča zvizde padalice ostavjadu ponekad friž na nebu/ to one samo slikaju sudbinu Svita/ do jučer san i ja, ka i vi, vidila svemir u sebi/ sad vidin sebe u svemiru.“
Prvi sloj pjesništva Vanje Škrobice odslikan je u načinu njezina izričaja (…).
Drugi sloj ovog pjesništva kolorit je i predanost Dalmaciji. Kolorit koji pronalazimo ne samo u našoj tradiciji pjesništva, nego i u slikarstvu našega podneblja. Predanost koju pronalazimo ne samo u djelima naših skulptora, nego i u arhitekturi naših naselja i gradova.
Treći sloj ogleda se u temama o vječnim pitanjima čovječanstva. Pitanjima koja su sažeto i jasno postavljena još u našoj, europskoj renesansi: Tko smo? Odakle dolazimo? Gdje idemo?
Odgovori pjesnikinje na ova pitanja nisu, niti mogu biti, odgovori. Oni su samo iskrena ispovijest njezina života.
Ispovijest oslikana emocijom, prošaptana sjećanjem, osjenčana skrušenošću i ponekad utišana rezignacijom.
No, kriknuta pitanjem svemiru!
I ništa više…I ništa manje!
Vanja Škrobica svakako je imala na koga i na što se osloniti.