LJUBAV SE UČI OD MALENA

piše: Kitana Žižić
Moj divni nećak reći će „DA“ jednoj Ivani u studenom ove godine. U najljepšim godinama, ni premlad, ni prezreo, a meni neshvatljivo. Kao da je jučer bio srpanj devedeset i treće godine, kad je odlučio prošetati ovim svijetom. I izabrati za roditelje mog brata i njegovu Kajdi.

Najbolja prijateljica već je imala nevjestu Hajdi te smo se čudom čudile i za zabavu ponekad nabrajale sve dodirne točke, kojima nas je život darivao i usmjeravao puteve prema istim horizontima.

Nismo imale razloga pobuniti se, jer nam je usprkos svima i svemu, bilo uvijek lijepo zajedno. Ponekad i opasno zbog tog čvrstog prijateljstva, na koje su mnogi bili ljubomorni.

Sjećam se i kako je jedna od nas za vrijeme maturalne ekskurzije u čudesnoj Veneciji, žestinom želje zaljubljenog gimnazijalca, trebala završiti u nekom od kanala. Združenim snagama izbjegli smo pogibelj, ali ja nisam nenadani poljubac u jednom od kina.

Tada sam bila zbunjena, ali danas shvaćam da svatko ima pravo boriti se za svoj san. Pa neka me poljubio!

Nećakovi roditelji su poštivali tradiciju te je dobio ime po rano preminulom tatinom djedu. A najbolji dide na svitu, nećakov dide bio je presretan. I on je svom sinu dao ime po ocu, ali moderniju inačicu – Doro.

Nažalost, Izidora nije dočekala mama s tatine strane. Nas dvije sestre, koje smo već imale djecu, bile smo itekako svjesne tog hendikepa, jer je naša mama bila jedna od rijetko požrtvovnih nona. Naravno, i kao mama se davala bez zadrške.

Sve nas je voljela, ali na jedinog sina bila je posebno slaba. Obožavala ga je. Koliko bi je bilo tek usrećilo da je dočekala njegovu djecu. Ali, životu ne možemo prigovarati niti preispitivati odluke o tome, tko je na redu da napusti ovozemaljski hod i pridruži se zvijezdama.

Kako njoj ništa i nikada nije bilo teško kad su u pitanju unuci, nije se mogla obraniti od njihove ljubavi. Mlađi sin moje sestre govorio je da je najljepše s nonom šetao. A onda su šetnje naprasno prestale. Tim bolnije je bilo to što je upravo nastupilo životno razdoblje, kad se mama mogla malo opustiti i početi uživati u ljubavi, koju je iznjedrila punina izvora u njenim venama. Kao da se svakim rođenjem malih bića, punila sve jačim emocijama i napajala žedne duše.

Ali Izidor je, usprkos tome što nije upoznao ljubav tatine mame,  odmalena pokazivao znakove izrazito naglašene osjećajnosti i pažnje. Možda ga je nona pratila i učila ljubavi, iz neke kozmičke udaljenosti, koja ne poznaje fizičke granice ljubavi.

Još je bio malo dijete, kad je rekao didetu da bi bilo najbolje da oženi neudanu sestru njegove mame. Začuđen takvim razmišljanjem svog najmlađeg unuka, dida ga je upitao:

„Zašto mi to predlažeš? Čak i kad bih htio, puno je mlađa od mene. Što bi ljudi rekli?“

„ Pa, dobro bi ti to bilo. Ona bi ti kuhala, spremala po kući i nosila ti cvijeće na groblje, kad umreš.“

Moj brižan nećak. Jedino ga je ometalo u toj brižnosti didovo popodnevno spavanje. Odmah iza ručka. Pižolot. Nije se smjelo bučiti po kali u ranim poslijepodnevnim satima, naročito ljeti, jer je i šapat u tim uskim prostorima između kuća, gromoglasno odzvanjao.

Jednom su se tako zanijeli on i njegov prijatelj iz Zagreba, koji je u Hvaru provodio dobar dio ljeta. Zaigrali su se balunom, nisu čuli ono „Dosta bi bilo!“, igra se sve više zahuktavala, a onda je hladni tuš zalio Vjeka. Unuk je bio pošteđen. „Pa kaj je njemu? Što sam mu učinio?!“, čudio se Vjeko friško okupan od glave do pete.

A kad je jednog dana Kajdi, nećakova mama ispržila divne polpetice od tikvica sa grabancijašem, dide je već otišao „ubit oko“. A polpetice tako podatne i ukusne. Mojoj rodici Tajani bi se sigurno svidjele, Izidor je bio uvjeren i mozgao kako da joj ih dobaci. Strpljivost ga nije  krasila, kao ni ostale u našoj obitelji.

Trenutak je bio nezgodan, jer je Tajana prala suđe u didovoj kuhinji na katu, a dide spavao u sobi sa poluotvorenim vratima. Čut će i zabeštimat, bojao se.

Svejedno smo kasnije na vrhu skala našli presavijenu salvetu sa nekoliko polpetica. Tu je bio i papirić na kojem je pisalo: „Ovo je za Tajanu.“

MANJE POZNATE RIJEČI:

„Pižolot“   znači –  vrijeme (obično ljeti) iza ručka kada se odspava;
„balun“ znači –  lopta;
„ubit oko“ znači – odspavati;
„friško“ znači – svježe, u ovom slučaju u žargonu – upravo sada;
„zabeštimat“ znači – opsovati.