Jadranka Ivanović-Bolog
U zavoju te ulice
mislila sam na tvoje nevjerstvo
i lubanju mrtvog čovjeka,
koja je tad bila i moja,
u zavoju te ulice.
U zavoju te ulice
srela sam Žedne Ptice
i shvatila – i ljepote mogu biti ubice,
ovo more, ovo nebo, ovo sunce.
U zavoju te ulice,
napojih vodom Žedne Ptice
i sjetih se opet tebe,
moje žedi
i poslije utažene žedi
tih ptica slobode.
Tako iziđoh iz nepreglednog zavoja te ulice
i postadoh i ja tebi nevjerna,
kao i suncu Žedne Ptice,
od koga se sad skriše.