tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Rođen je u neredu, nered ga je činio i bez njega nije mogao. Sve je uvijek bilo na nekom mjestu gdje ne pripada. Nered u kući je genijalna stvar?
Oni rasli u neredu, pa zato i sami neuredni uvijek imaju nešto novo da kažu, vječno su u potrazi za stvarima koje su negdje ostavili i to sasvim sigurno baš tu i nigdje drugo. Ipak ne nalaze te stvari onog momenta kada ih trebaju nego sasvim slučajno kada više i ne razmišljaju o toj uzaludnoj potrazi koja ih je strašno iznervirala prije par dana. Onda se obično kaže – znao sam da je tu i da će se već naći, stajalo je tu “ispred nosa”. To je kao utjeha za sav samognjev i samoprezir zbog svojih loših navika.
U onom već prošlom trenutku skoro luđačke želje da se nađe izgubljeno pojavljuju se i slike nekih poražavajućih situacija iz života kao na nekoj filmskoj traci na starom kino projektoru i onda… I onda je taj bijes još veći i mahnitiji i najbolje bi čovjek sve srušio, a potom izišao van na frišku ariju da se malo smiri.
Da li se u takvim momentima javlja i nečija genijalnost? Da li tragalac otkriva koliko je sve nevrijedno, jer već malo kasnije preživio je i bez istog nepronađenog predmeta?
Zrak je postao lagan, udišemo punim plućima, sjedamo opet u svoj kaos kao u svemirsku letjelicu i uživamo u novim idejama …. Ili su izgubljene stvari možda i ljudi koje nismo trebali?
Kako je to dobro saznanje…