Karneval prije karnevala
piše: Sandra Marelja Muić
Mutan i mlak siječanj u novoj godini, bez oštrine i kristalne svježine a takva je i situacija u zemlji. Razlog više da Hrvatistanci započnu 2014. godinu odmah sa fašnikom, da što bolje iskoriste dugo razdoblje do početka Korizme. Maske gore, maske dolje – svaki dan neka nova lica političara, po osebujnosti maski nije nam ni karneval u Veneciji ravan.
Te, sad ćemo izručiti bivšeg šefa jugoslavenske tajne službe i onog drugog, te nećemo, te ćemo samo jednog, te ćemo oba, a mili Bože lakrdije na pozornici dok u pozadini na big screen ekranu raste broj nezaposlenih na 370.000, a brojevi stečaja, neprimljenih plaća i otpuštenih se niti ne zaustavljaju na ljestvici. Uhvatili se pomoćnika ministra financija i njegovog ogromnog kredita, kako i šta i zašto, uhvatili se predsjednikove operacije koju je obavio u inozemstvu, ali na teret HZZO-a i najveći hit od svega, velika debata Zagreb-Split oko nacionalnog stadiona budućeg.
Ne znam šta mi je bedastije od svega, možda ne bi nijedan redak trebalo potrošiti na to sve. Šta koga briga za čiji kredit, pa tko se to otima za milijunske otplate iz čista mira, da mi je znati. Četiri dana izvještavanja o operaciji očnog kapka predsjednika i potom četiri dana izvještavanja o pravnoj proceduri zahvata.
Njemačka kancelarka se stukla na snijegu i o tome obavijestili javnost tek nakon tri dana, i sa štakom obavlja protokolarne dužnosti, a ovaj ne može trepnuti na jedno oko bez da se zakupi cijeli medijski prostor.
No, najvažnija od svega inicijativa gradnje Nacionalnog stadiona iz misaonog dvojca HNS-a i Bandeleona usred socijalne apokalipse i neimaštine koja se nadvila nad pukom. Kao da obučete nešto iz Diorovog Haute couture i odete u kiosk pekarnu po pecivo. Totalno deplasirano, zbilja smo obezglavljeni i k tomu se i dalje vrtimo u krug.
Propada šta valja i šta ne valja, radnicima Imunološkog zavoda stečaj zakucao na vrata, ljudi se u nevjerici pitaju šta su krivo radili osim što su proizvodili cjepivo da se spasi koja duša više, ali nisu nimalo glamurozni pa su nestali brzo sa medijskih stranica.
Jebiga, ni radnicima na drugom kraju države u kaštelanskim staklenicima nije lako, oni devet mjeseci plaću primili nisu (da mi je samo znati kolika je ta plaćetina), tako da plus – minus dođeš na isto bio vrhunski inženjer ili brao salatu, tvoj bjedni radnički status ne vrijedi ništa.
Vidim sinoć ozarene radnice staklenika koje su se nakon štrajka vratile na posao kako govore da je Uprava otputovala u Zagreb na pregovore, te su im do kraja mjeseca obećane preostale plaće. Ista ta Uprava im se vjerovatno kesi u facu dok trljaju masne prste od ličke janjetine na koju su stali usput službeno i vratiti će se sa jednom i pol plaćom, zašto bi i dali više, kada nisu to dosad napravili.
Nadam se da su ove nesretnice iznijele dovoljno glavica salate da je poprodaju po susjedstvu. Barem to.
Grandiozni nastup na ovom maskenbalu ipak izveo inače relativno suzdržani HNS i njihova aktualna predsjednica stranke sa javnim torpediranjem na mjesec svog bivšeg čelnika koji odslužuje svoje dane zatvorske kazne zbog prometne nesreće koju je skrivio.
U ovom slučaju čak ni razlozi izbacivanja iz stranke nisu bitni, nego izrazito neeuropski i nedecentni način na koji se to napravilo, gotovo pa giljotiniranje. Djelomično se to pokazalo i autogolom jer su se oni zaduženi za to, krvožedno bacili na prezentiranja stvarnog stanja stranke i njihovih međusobnih odnosa.
Bi li članovi te stranke sjedili sada gdje sjede, pogotovo ovi na vodećim pozicijama u vladi da nije bilo tog osebujnog i karizmatičnog čelnika uvijek punog spremnosti za konfrontaciju, to bi valjalo ostaviti otvoreno. Ali, to je samo repriza igrokaza jedne daleko veće stranke, koja samo okrene drugi obraz za slikanje kako promijeni čelnika.
Potpuno nezamijećeno u tom svom metežu, čak i nezabilježeno, samoubojstvo predsjednice Hrvatskih nezavisnih dragovoljaca rata u prvim danima godine …Slavice Hruškar, koja se godinama zalagala za prava dragovoljaca i za to da se u objavi registar pravih branitelja. Teško je živjeti među maskama koje se stalno mijenjaju čak i u zreloj dobi …laka Vam zemlja bila, Slavice.
Je tak je to fasnik je najbolja kamuflaza za sve probleme, jednostavno se vise ne vide, a kaj je iza maski koga to briga… 😛