Kol‘ko para za budale – para-budale
piše: Ivica Košak
Poznata je Watzlawickova strategija[1] za maksimalnu nesretnost: Tvrdoglavost, uskogrudnost, tmurno prianjanje na ideju više od jednakog, kao što su to stavovi koji žele nešto dobro, a čine štetu svemu i svima.
Glupo je nanositi štetu drugima bez koristi za sebi -, kaže profesor Carlo Maria Cipolla u svojoj maloj knjizi Allegro ma non troppo[2], koja podučava pet principa ljudske gluposti. Dr. Cipolla, nasuprot gluposti, predviđa ona djela u kojima jedni drugima štete kako bi sebi koristili. Mi smo vrlo osjetljivi na takve štetočine. Imamo zakone, pravila, kaznene kataloge i nastavnike, pastore, šefove i roditelje, a sve sa ciljem: – Nikada ne tolerirati hajdučko ponašanje, a kamoli postati sam obični razbojnik.
Dr. Cipolla tvrdi u svojoj knjizi kako su glupa djela zapravo opasnija i od razbojništva. Jer glupost ne kažnjavamo. Nema sankcija za budale. Cipolla principe ljudske gluposti opisuje u pet kategorija:
1. Uvijek i neizbježno se podcijenjen broj glupih u opticaju.
2.Vjerojatnost da je određena osoba glupa, neovisna je o bilo kojoj drugoj osobini te osobe. Slijedom toga, uvijek postoji jedan visok udio glupih u svim društvenim skupinama, od domara do sveučilišnih profesora.
3. Glupa osoba je netko tko naškodi drugoj osobi ili grupi ljudi, a da pritom ne ostvari profit za sebe. Naprotiv, stvara dodatni gubitak samom sebi.
4. Ljudi koji nisu glupi uvijek podcjenjuju potencijal opasnosti glupih ljudi. Povrh svega, ljudi koji nisu glupi stalno zaboravljaju da će se pregovaranje i / ili povezivanje s glupim ljudima neizbježno pokazati kao skupa greška u bilo kojem trenutku, na bilo kojem mjestu i u svakom slučaju.
5. Glupa osoba je najopasnija vrsta ljudi.
Ovako definirana Načela ljudske gluposti je sve samo ne satira. Preminuli Cipolla (V2000.), poznati je ekonomski povjesničar, a upozorava u svojoj analiza kako društva propadaju kada vlast prijeđe u ruke budala.
Zamislite si govorljivog političara koji na svakom javnom istupu iznese neki, makar i izmišljeni problem o kojem se trenutno ne diskutira i zatraži brzu odluku. Prirodno je da zatražite dodatne informacije i /ili strategije poput dugoročnog plana. Odgovor je u načelu nekakav ili Twitter poput: Preveliki je rizik za mene i kao obično, opet sve se odgađa. To šteti dnevnoj politici, ne donosi nikakvu koristi političaru, kojeg u principu mrzimo i želimo mu da ode pakao koji on sam predstavlja.
U Njemačkoj se govori o helikopter-roditeljima[3]. Oni iskazuju izuzetnu brigu za svoju djecu i stalno su u njihovoj blizini. – Želimo samo vaše najbolje. Znamo bolje od vas što je dobro za vas. – Uspjeh njihovih strategija je više nego slab, jer pretjerana skrb šteti i djetetu i roditeljima i to samo zato što je ta strategija pogrešna. Ali to se ni pod koju cijenu ne može objasniti paranoičnim roditeljima – baš kao što se političar samo smiješi objektivnim argumentima, ako ih već ne naziva alternativnim činjenicama.
Njihovu strategiju bih nazvao para-glupošću. U gornjim primjerima i političar i roditelji zalažu se za neku bolju situaciju. Takvi političari rado stoje na usluzi i takvim roditeljima. To je njihov subjektivni stav, na koji polažu posebno pravo. Subjektivno, oni djeluju mudro, a objektivno i iz svoje para-perspektive – čine gluposti. Oni štete sebi i drugima. Oni ne uče od pogreškama, jer ako je oštećenje vidljiva bilo kakva šteta, oni dosljedno vide uzroke za to kod drugih.[4] Zahvat u arhivu teorija zavjere je njihov sljedeći, gotovo neminovni korak. Savjete ne žele čuti – jer osjećaju tek da moraju ojačati vlastiti napor! Spirala gluposti se vrti dalje. Pakao, to su drugi.[5] Rekao je francuski filozof Sartre:
Mi želimo slobodu radi slobode i kroz bilo koju određenu okolnost, a želeći slobodu otkrivamo da ona u potpunosti ovisi o slobodi drugih. Svakako, sloboda, kao što je čovjekova definicija, ne ovisi o drugoj ali čim postoji ropstvo, dužan sam željeti slobodu drugih istovremeno s mojom slobodom i ne mogu uzeti svoju slobodu kao svoj cilj, ako istovremeno ne uzmem kao svoj cilj onog drugog.[6]
Para-glupost je temeljna opasnost! Ili kako to opisuje Dunning-Krugerov-Efekt (DKE): Budalaština je nesposobnost osoba s pomanjkanjem vještina i/ili znanja da prepoznaju vlastite greške. Metakognitivna nesposobnost za prepoznavanje vlastitih pogreška ili nesposobnosti ima za posljedicu pretjerano samo uvjerenje ili iluziju superiornosti. Kognitivna sklonost neukih ili neobučenih osoba prema donošenju neadekvatnih odluka ili netočnih zaključaka baziranih na neprepoznavanju vlastite nekompetencije opisuje već filozof Russell: Čitav problem sa svijetom leži u tome da su budale toliko sigurne u sebe, dok su mudri ljudi prepuni sumnje.[7]
Tvrdoglavost, uskogrudnost, uskogrudnost, tvrdoglavost, tmurno prianjanje, „više od istog“ kao Watzlawickova strategija za maksimalnu nesretnost, to su stavovi ljudi koji žele nešto dobro ali čine štetu svemu i svima. Subjektivno, iz unutarnje perspektive, promatraju se drugačije drugačije, žive apstraktno na svojoj meta-razini.
Samo najbolji imaju osjećaj za ljepotu, hrabrost da riskiraju uz samopožrtvovanje, te samozatajnost za reći istinu. Ironično, njihove ih vrline čine ranjivima što često i bivaju, a ponekad i zatrti. [8] [Ernest Hemingway]
Biti najbolji nije sama po sebi odlika malih. Njihovo ne-djelovanje, pa svelo se ono tek na pasivni stav u demokratskim izborima, ostaje bez pozitivnih rezultata. I da se vratimo literaturi Hemingwaya, (koji je bio na meti njemačkih nacista, pa i ostao kod ovih novkomponovanih) i prisjetimo se na roman Kome zvono zvoni gdje on opisuje opasnost od širenja fašizma. Njegova književnička jednostranost se može karakterizirati potrebom da otvori oči svijetu od opasnosti koju predstavlja fašizam, jer u doba kad je ta knjiga prvi put izašla iz tiska, veliki dio svijeta nije vidio fašizam kao opasnu ideologiju. Zato držim kako je, ne samo ironično pitanje morala, nego i dužnosti onih …najboljih, da smognu hrabrost da riskiraju, samozatajnost da se izrekne istina i samopožrtvovnost.
Umjesto ili pored i čitanja romana, vrijedi poslušati i lijepo skladanu baladu Christy Moora: Viva la quinta brigada.[9]
U redu, „Starac i more” je genijalno, literarno djelo. Ali s onu strane journalističkih aktivnosti Hemingwaya, njegovo razmišljanje o prevedenosti borbe (za opstanak) koja naravni ima i svoje (premda drage) žrtve je i (po mom uvjerenju) metafora socijalnog darvinizma. Za novinara koji je učestvovao na frontama svjetskih ratova ništa neobično. Možda tragično. Ali na početku 21. stoljeća ipak jedan popriličan antikronizam. Oni kojima je to potrebno, prepoznati će se u literaturi Umberta Eca.[10]
Para-glupost je dio svjetske moći koja želi dobro i uvijek stvara zlo.
Prepoznajte ih. Prstom u oko!
[1] Paul Watzlawick: Anleitung zum Unglücklichsein, Piper-TB 4938, München 2009.Ovom je knjigom Watzlawick osmislio radikalni pristup tzv. savjetnicima u – uglavnom u SAD-u – široko rasprostranjenoj savjetodavnoj literaturi i pokazuje kako čovjek može učiniti svoj život nepodnošljivim. Pozadina knjige proizlazi iz istraživanja Palo Alto škole, a čiji je suosnivač i Watzlawick.
[2] Carlo Maria Cipolla: Allegro ma non troppo. Deutsch. von Moshe Kahn: Wagenbach, Berlin 2001
[3] Helikoptereltern, bolje zvući na engleskom: paranoid parents
[4] Othering, odstranjivanje (engl. othering), proces isključivanja i distanciranja na temelju normi specifične društvene skupine.
[5] Jean-Paul Sartre, Geschlossene Gesellschaft, Rowohlt Taschenbuch Verlag, Reinbek bei Hamburg 1986
[6] Jean-Paul Sartre, L’existentialisme est un humanisme, Editions Nagel, Paris, 1946
[7] Ivica Košak, Paradoks glupih ili dunning-krugerov efekt, http://www.hrvatskiglas-berlin.eu/?p=174318
[8] Ernest Hemingway: The Old Man and the Sea; The best people possess a feeling for beauty, the courage to take risks, the discipline to tell the truth, the capacity for sacrifice. Ironically, their virtues make them vulnerable; they are often wounded, sometimes destroyed.
[9] http://www.irish-folk-songs.com/viva-la-quinta-brigada-lyrics-and-chords.html
[10] Umberto Eca: Eternal Fascism (New York Review of Books, 22 June 1995, pp.12-15.) http://www.nybooks.com/articles/1995/06/22/ur-fascism/
