SUSRET

tekst i foto: Marija Matijašević
Jutro je, na željezničkoj postaji Popovača, primjeti ga on, leži na jednom grmu i čeka vlak,  ili prema Slavonskom Brodu ili prema Zagrebu, možda i dalje, ne zna se.

Pipne ga, ne miče se, ili vrlo malo. I ostavi ga. Na svom putu u Zagreb, samo razmišlja o njemu, leptiru. Hoće li ga čekati ili nestati?

Kada se vratio, u podne, bio je još tu. Tko zna koliko je ispratio vlakova, i nije se ukrcao, nije imao snage. Uzme ga u ruku i ponesemo ga doma. Spravimo mu slatki napitak i vode, no malo je još davao života od sebe.

Zove se “Japanski hrastov prelac” širok 16 cm. Iznenađujuće velik. I prelijep. Fascinantan.

Metnemo ga na prozor, i danas je tu. Žao mi ga, ali svako jutro, pogled na njega, uljepšava mi dan.

Još se uvijek nadam da će ozdraviti. I odletjeti u hrastovu šumu u blizini.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments