O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Nakon nekoliko dana zatišja ponovno je odjeknula medijska vijest o uhićenju još jednog u nizu visoko pozicioniranog hrvatskog menadžera. Ovog puta riječ je o uhićenju djelatnika u perjanici hrvatskog gospodarstva ili bi barem tako trebalo biti – Industriji nafte (INA). No uz ovaj slučaj želio bih istaknuti kako je pritvorenik bio zadužen za pripremu i konačnu pretvorbu INE u izdvojeni pogon mađarskog MOL-a. Time bi se odluke u potpunosti donosile u interesu mađarskog suvlasnika, a ne u interesu RH. Javna je tajna kako je nedavno imenovanim hrvatskim članovima uprave bilo zabranjeno prisustvovanje sjednicama Odbora izvršnih direktora na kojima se provode operativne odluke. Rezultat takvog upravljanja je onemogućen pristup nizu hrvatskih tvrtki malog i srednjeg poduzetništva u INU, a njihova su mjesta zauzele mađarske kompanije.
Sve je to bilo moguće jer su se izvršni direktori ponašali kao da su izabrani u Mađarskoj, a ne u hrvatskoj kvoti.
Zdušno su im pri tome pomagali i donedavni hrvatski članovi uprave. Nadalje …svim ključnim djelatnostima, kao što su istraživanje i proizvodnja te modernizacija rafinerija i trgovina odlučuje se i upravlja iz Mađarske ili pomoću „naših“ kadrova.
Nedavno je umirovljen vitalni Sirijac Nisssan Kaboush, ključna osoba za razvoj projekta u Siriji i na njegovo je mjesto trebao doći netko iz Budimpešte. Ipak zbog jasnog stava sirijske vlade da je MOL najgora kompanija koja je ikada radila u Siriji to se nije dogodilo. Važno je napomenuti i kako je dobit od 958 milijuna kuna u 2010. godini rezultat proizvodnje u Siriji i drastičnih rezanja troškova do te mjere da nema više ni nužnih školovanja koji bi omogućili nastavak rada u budućnosti.
Do kada će ljudi od povjerenja MOL-a zauzimati ključne pozicije u INI i na koji je način MOL stekao upravljačka prava trebaju odgovorite institucije ove države.
Hrvatskoj bi moralo biti najvažnije povratiti energetski suverenitet i izmijeniti zakonske propise kako bi se povratio utjecaj na gospodarenje nacionalnim rudnim blagom. A o prodanim hrvatskim dušama i njihovom služenju interesu eura, a ne naciji i svojoj domovini budućnost će pokazati kako će završiti. Neka se prisjete kako su završili u prošlosti svi koji su se prodali za judine škude, a povijest se ponavlja.
Isto vrijedi i za našu Plivu, Podravku, Zagrebačku i Privrednu banku, Hrvatski telekom i sve ostalo što smo u bescjenje prodali samo kako bi pojedinci dobili proviziju. Vrlo veliku za njihove pojmove, a vrlo malu u odnosu na vrijednost prodanog i uništenog hrvatskog gospodarstva i nacionalnih interesa.
Kada će se tome stati na kraj pitanje je na koje odgovor zanima sve nas u Hrvatskoj?!
Iako se još prije dvije godine prema jednom istraživanju u Hrvatskoj najviše upotrebljavala riječ istraga …usporedbe radi u SAD-u je to bila riječ United States …velike Hrvatine nas i dalje pljačkaju.
Čini mi se kako se i nakon dvije godine bavimo samo istragama i provjerama, a ne odlučnim rezovima i što je najvažnije povratom opljačkanog hrvatskog blaga.
Što će nama i našoj djeci pomoći zatvorske kazne kriminalcima koji su silne milijune prenijeli tko zna kuda i kome?! Stoga sam sve više pesimističan u pogledu ozbiljnih namjera i želja da se nešto konkretnije napravi.
Zar je Bruno Bušić u svom pismu iz 1971. godine bio u potpunosti u pravu?
U nadi da su moje sumnje neutemeljene mogu ipak samo zavapiti: -Kuda ideš Hrvatska?!