tekst: Marko Jareb
„Kao da me je malo strah“. Ovo je rekla jedna osoba koja je već odavno na drugom svijetu. Ta osoba je bila veliki vjernik. A rečeno je „ne bojte se, jer ja sam uvijek s vama“.
Čitajući duhovnu literaturu ljudski mozak to vjerojatno ne može dokučiti. Zato se i veliki vjernici deklariraju kako ih je ponekad strah.
„Dok sam bila mlada bilo me je strah ići samu u konobu po noći, a sada kada sam ostarila više me ničega nije strah“. To priča jedna baka, koja sada ima blizu devedeset godina. Čega sada tu baku može biti strah?
Vjerojatno je od snova može biti strah, jer joj mogu snovi biti po onoj narodnoj, što je baki milo to joj se i snilo. Što se baki može snivati? Kako bi baka otišla na more ili na neko putovanje u egzotične zemlje. Nije valjda da baki snove opterećuju dnevno egzotični događaji? Prihvatila je otići na kružno putovanje kruzerom za Božić. Sada samo to išćekuje. Samo da vrijeme bude naklonjeno baki. Da ne bude valjanja na moru. Najbolje znaju pomorci kako je to kad ih more valja zarađujući kruh sa sedam kora .Tko zna možda će baki pasati to morsko valjanje? Nikad se ne zna. Baku više ničega nije strah. Ni mora, ni valova, ni života…
Negdje pročitah:
„Na sreću, svi imamo prijatelja koji ne pita ni za kakve interese“.
Također sam negdje pročitao:
„Odrasli su uopće čudni. I svakim danom daju nam novog razloga da nad njima beznadno mašemo glavom. Možda u suštini i nisu toliko loši, samo bi ih trebalo drukčije odgajati; za vremena dok su još mali. A za to je već kasno“.