SVEN ADAM EWIN vs. MIRKO POPOVIĆ
Mirko Popović: ŽRVANJ
dok čekamo bus
do najbliže ulične predstave
ljiljanu sam htio pitati
kako to da ne zastaje više
kad crkvena zvona odjekuju
kad mekan dopire glas mujezina
kad odlasci u predgrađa mirišu na cimet
i na rano pokošene trave
dok čekamo bus
netko mi maše osmijehom
sreća mi pomijera usne
glas mi se taloži pionirskom dolinom
oživljuju životinjski pogledi
tigar i stari jelen desno od sunca
odvojeni ljuljačkom na kojoj smo nekad
bili slika ranoga ljeta
nedjelja je, u najbližem tržnom centru
prodaju naše želje da preživimo
cijene su akcijske, iz njih nešto
tiho kao zora miriše na strah
što maršira ulicom
niz koju se
javlja vjetar
nepovjerljivo napuhuje
prozorske zavjese, njegova misao mi
podiže glavu – na bijeloj fotografiji
visoko na zidu nepoznate sobe
vidim jedne oči
i ostarjelo srce
gluh zbog uličnog žamora
uzalud mu pokušavam
čuti otkucaje
.
Sven Adam Ewin: ZAVOĐENJE
bila si neosvojiva kula od čistog smaragda
moje romantične pjesmuljke kojima sam te obasipao
nisi ni otvarala
lud od ljubavi
odlučio sam se za drsku taktiku
na stanici za autobus u šest nula nula
kojim odlaziš na posao
prišao sam ti
i šapnuo nešto na uho
nešto onkraj dobrog ukusa nešto kao:
imate predivne oči gospođo
i usne na koje bih tako rado
prislonio svoje
kakav neotesanac rekla si s prezirom
i zakoračila u bus bez povratka
progurala si se sredinom prema naprijed
i prije nego je autobus krenuo
kroz staklo trećeg prozora
pogledala si u mene
a ja sam
krajnjim naporom profi čitača s usana
uspio skenirati: obećaj… bit ćeš i sutra tako neotesan?