Slavica Sarkotić
Umjesto mene govori kiša
Tiho da ne moze tiše, kako samo kiša zna
O tome kako su svjetovi samo naizgled
Kako je ovaj poslijepodne samo naizgled
I kako se ne treba priblizavati rubu
Umjesto mene govori kiša
Niz oluke i kroz krošnje i uz rijeku
U kojoj utapa svoje suze
Za kim plačeš kišo, pitam
A kiša govori ja se to smijem suzama
Umjesto mene govori kiša
I mokro lišće ne da se vjetru
A pločnici su sjajni i mokri
I pokriveni zutim lišćem
Ne idem blizu ruba, rubova se bojim
Umjesto mene govori kiša
Pa mogu i prešutjeti koju da se ne zamjerim
Ulicom se valja jesen i krade boje s grana
Uzmiče zeleno i pognute su glave ruza
I nema ni traga duge na obzoru
Berlin, 16.10.2019.