tekst: Žarko Delač
Prolazeći nedavno zagrebačkom Kajzericom još sam se jednom uvjerio što znači urbanistički nered ili samovolja u građevinskom području. Očigledni nedostatak pješačkih i biciklističkih zona, parkirališnih mjesta ali istovremeno, neuredno zbijenih zgrada može se još naći i na dijelovima Trešnjevke.
Time je arhitektura koja bi trebala omogućiti humano stanovanje i suživot pala na ispitu ili bolje rečeno, pojedinci su svojom samovoljom uništili pojedine kvartove.
Dobar je to primjer kako se popuštanjem pred zahtjevima i pogodovanjem pojedincima događaju pogreške koje je vrlo teško, a ponekad i nemoguće ispraviti.
U tom kontekstu, svjedoci smo beskrupulozne devastacije pomorskog dobra, nekontroliranog odlaganja smeća, korištenja pesticida ili recimo, sječe šuma.
Stoga je vrlo jednostavno zaključiti. ukoliko bi se svatko prema svom subjektivnom stavu ponašao prema okolini i na neki način krojio zakone, kako bi ubrzo došlo do rasula. U tome je i zamka ili vječito pitanje: do kojeg je stupnja demokracija konstruktivna?
Primjer teroriziranja bahate i nasilne manjine nad većinom slučaj je ne tako davnih organiziranih prosvjeda u zagrebačkoj Galjufovoj ulici. Tada su pojedini stanari gledajući samo svoj interes potpomognuti vječitim bukačima, protestirali jer im je ulica postala prohodna. Temeljni razlog su našli u zaštiti ili očuvanju jednog ili nekoliko stabala. Danas o tome više nitko ne govori a prometno rješenje pokazalo se vrlo korisnim i funkcionalnim.
Slično je bilo i s uređenjem Cvjetnog trga i podzemne garaže, Britanskog trga, izgradnje fontana i sličnih zahvata na uređenju grada koji su zauzimali veliki medijski prostor. Povijest s pritiscima se ponavlja na manje ili više sličan način i u slučaju izgradnje novog središta grada Zagreba predviđenog na prostoru zagrebačkog velesajma i hipodroma.
Otpor iz ponovno manje-više istih krugova izgleda kako je postao i ostao nit vodilja opstanka na političkoj sceni određenih interesnih skupina. Njihov je pokretač da u svemu promatraju samo negativnosti ali unatoč brojnim aktivnostima i performansima njihova borba vrlo rijetko završi otvaranjem predmeta u institucijama.
Možda bi bili efikasniji i snažnije utjecali na aktualnu političku situaciju kada bi slijedili originalni primjer promjene vlastitih imena i prezimena. I to ne samo u hrvatskoj metropoli jer opravdanih razloga za tako nešto ima u svim sredinama.
U međuvremenu, u zagrebačkoj su gradskoj upravi svjesni kako se provalija ne može preskočiti u dva mala skoka već jednim velikim pa i nadalje rade na kapitalnim projektima. Stoga se uskoro očekuje i završetak uređenje rotora, izgradnje sljemenske žičare i spomenika domovini.
Pri tome će vrijeme kao i u mnogim drugim slučajevima do sada pokazati tko je bio u pravu.