Iz naše arhive/ objavljeno 29.10.2019
A bilo je to prije godinu dana! U ovo čudno vrijeme, koje predugo traje, lijepo sjećanje!
tekst: Sonja Breljak
foto: Branko Breljak i Sonja Breljak
Berlin/ Pomalo mi i žao da je vrijeme pripovijest o putovanju Hrvatske zajednice Berlin u Prag, spustiti “na list papira”.
Sve mi nekako dođe žao, predivne dojmove izvlačiti na površinu. A opet, drago mi podijeliti misli, doživljaje i fotografije sa suputnicima kao i onima koji to nisu bili.
Dakle, protekli vikend, subotu i nedjelju je Hrvatska kulturno umjetnička i sportska zajednica Berlin i njena predsjednica Karmen Meić, a preko Turističke agencije Cro Fly koju vodi Dijana Pavić, provela na putovanju i boravku u Pragu, glavnom gradu Češke Republike.
Treba na početku reći kako je za izvrsnu organizaciju putovanja zaslužna Sandra Hegeduš Kalinić.
No, i da je organizacija nekog puta savršena, ne bi značilo da će put biti ugodan, zabavan i lijep ako ga takvim ne učine i sami putnici. A putnici ovog putovanja, njih 37, svesrdno su se, već od samog početka putovanja, u 5 sati u rano subotnje jutro, trudili da atmosfera bude dobra. Pjevalo se do Praga, u Pragu i sve do posljednje minute, do samog ponovnog povratka u Berlin.
Prekrasan je Prag, pun divnih povijesnih zdanja i zanimljivosti. A njih nam je u višesatnom stručnom i organiziranom obilasku gradske jezgre, objašnjavao Zlatko Antić, vodič na hrvatskom jeziku koji je kao iz rukava sipao godine, likove i događaje, sve dok u našim glavama više ništa od toga nije nalazilo mjesta.
Imali smo sreću vidjeti Prag u dva predivna jesenja dana. Šetnja prvoga dana završila je vrlo kratkim odmorom u hotelu a onda ponovo pokret i pravac: Opletova 16. Na ulazu u prolaz na broju 16 piše: “Lastavica”. E, to su naši domaćini u Pragu.
U nevelikom, a ugodnom i vrlo ukusno uređenom prostoru, dvorani s binom, kuhinjom, knjižnicom i popratnim prostorijama, to je dom udruženja građana “Lastavica” koje okuplja dio od oko, prema procjeni, tisuću do dvije tisuće stanovnika Praga porijekom s prostora bivše, zajedničke države.
O, kako su nas sjajno dočekali! Pozdravnim riječima dobrodošlice, najprije predsjednica udružanja, Drenka Jelčić a potom i ljubazna i draga veleposlanica Republike Hrvatske u Češkoj, Ljiljana Pancirov.
O radu društva, njegovih deset godina postojanja, brojnim akcijama kulturnog, glazbenog, izdavačkog, humanitarnog sadržaja, govorio je inicijator i osnivač udružanja, dr. Edo Jaganjac, ratni kirurg iz Sarajeva a danas liječnik-traumatolog u Pragu, pisac ratnog dnevnika, romana “Sarajevska princeza”.
Hrvatsku kulturno umjetničku i sportsku zajednicu Berlin predstavila je njena predsjednica Karmen Meić. Ispričala je dodirnu točku, susret ova dva udruženja u osobi Lidije Kovarik, voditeljice Muzeja iluzija u Pragu, članice oba udruženja koja je boravila na proslavi obljetnice Hrvatske zajednice u Berlinu te članice Mreže žena osnovane u Berlinu. Ovaj susret u Berlinu bio je i inicijator za putovanje u Prag.
Predsjednica Karmen Meić, je u ime Hrvatske zajednice domaćinima predala Monografije Grada Berlina. A potom smo ljubazne i gostoljubive domaćine kao i hrvatsku veleposlanicu u Češkoj, darovali pjesmom i plesom. Vokalni sastav “Lastavice”, skoro istoimena naziva kao i društvo iz Praga, zapjevao je: “O, nono, nono”, “Šumi, šumi javore” i “Sve je ona meni” a folklor je otplesao dalmatinski ples, iz okolice Ćilipa. Valja reći, da su pozvani i prozvani pljeskom publike, folkloraši ponovili svoj nastup. Predsjednica Hrvatske zajednice Berlin, Karmen Meić, na kraju je pozvala naše domaćine u Pragu, posjetiti nas u vrijeme Božićne zabave, što su oni rado prihvatili.
Jasno, u večernjim satima, potražili smo i koju tradicionalnu prašku pivnicu te kušali njihova jela, vina i poznato tamno pivo. Dan iza, zabavili smo se u Muzeju iluzija, potom neobavezno prošetali starom gradskom jezgrom, pogledali i kupili koji suvenir a onda se zaputili u restoran/ pivnicu “U fleku” u ulici Kremencova 11. I to, s velikim razlogom. Naime, kako kaže i spomen ploča na zidu restorana, koju su tamo postavili Hrvatsko veleposlanstvo u Češkoj i Nogometni klub Hajduk, Split, u tom restoranu je grupa hrvatskih studenata 1911. godine inicirala i osnovala nogometni klub Hajduk, Split.
A potom je u nedjeljno popodne, vrijeme predviđeno za boravak u Pragu, iscurilo, isteklo. Vrijeme je krenuti doma, u Berlin. Ostavljamo iza, ali i u lijepom sjećanju, dva divna, topla, sunčana, jesenja dana u Pragu. Sjedamo u autobus kojim od Berlina i natrag upravlja Hasan kojemu je naša raspjevana trupa bila vrlo simpatična. Naprijed su sjedile: Karmen, Lili i Sandra, pa iza Boža i Vesna, Sonja i Branko, Mara i Branko, Jelena i Nikola, Liliana i Ivan, Ljubica, Ivo, Mira, Slađana, Tanja, Ivica… Pjesma nije stala sve do Berlina. I svi su u novi radni tjedan, iako i umorni od puta, ušli nekako osvježeni, ispunjeni dobrim osjećajima nakon tako ugodnog i veselog putovanja. Baš fin potez Hrvatske zajednice Berlin. Malo se proširili vidici, upoznali i drugi ljudi i gradovi a što je najvažnije, upoznali se bolje i sami između sebe.
Volim grupna putovanja. Bit će, ostalo mi to kao posljedica članstva i brojnih putovanja s pjevačkim društvima, zborovima, još od ranog djetinjstva. U lijepom sjećanju su mi i ovdje ostala putovanja sa SD Croatia u Švicarsku, finale futsala u Kottbusu, posjet Hrvatima u Švedskoj u organizaciji Saveza hrvatskih društava Berlina u vrijeme dok je pokojni Ivan Bitunjac to izvrsno vodio, onda put u Zitau i put u Slavonski Brod s berlinskim Brođanima, sa zborom HKM Berlin u Frankfurt i Hildesheim – više puta. Kažem, bilo je toga, i bilo je uvijek lijepo.
Putovanje u Prag s Hrvatskom zajednicom stavljam u nedodirljive kutke srca da od tamo još dugo grije i na nove susrete, druženje, pjesmu i ples, zajedništvo i suradnju, i dalje motivira.
A možda je sve to kod mene još pojačana dojma, jer se ovaj puta, poslovno, novinarsko izmiješalo s privatnim. Naime, moj subotnji rođendan, slavila je cijela ekipa, pa se vijest proširila i dalje. Tako, dobih i previše pozornosti i pažnje – od praške “Lastavice” dobih tortu na dar a iz ruku hrvatske veleposlanice, Ljiljane Pancirov, i buket cvijeća. Kud ćeš bolje!
