KAKO NAM JE BILO U DUBROVNIKU

uvod i foto: Sonja Breljak
tekst: mladi vjernici, sudionici susreta u Dubrovniku

036Berlin/ Kad su prije dvije godine, po povratku iz Siska sa prvog sudjelovanja mladih vjernika HKM Berlin na Susretu katoličke mladeži Hrvatske i Bosne i Hercegovine, poželjeli o tom doživljaju ispričati ostalima, djeci, mladima i odraslima, utvrdismo  kako, na žalost  interes vjernika doći, poslušati i pogledati što im mladi imaju za reći, i nije posebno izražen do te mjere da ispune dvoranu HKM Berlin kao što to čine kad je koja politička tema ili gost u pitanju. Prava šteta, i tad su se mladi jako potrudili prezentirati svoj doživljaj.

Sad, evo po povratku iz Dubrovnika, sa Susreta katoličke mladeži, gdje je sudjelovalo oko 60 mladih vjernika HKM Berlin, o tome su kroz riječi i pjesmu, progovorili nakon nedjeljne svete mise u crkvi svetog Bonifacija. Puk je slušao. A imao je i što. Zbor mladih je najprije pjesmom pratio misno slavlje. Vode ga dvije angažirane vjernice, Suzana Smolković i Anica Krstanović koje su uz Drašku Perić i svećenika fra Ivana Macuta, pratile mlade i u Dubrovnik. A potom su sudionici putovanja, kroz  zahvale Bogu, progovorile o sadržaju Susreta i svojim doživljajima iz Dubrovnika.

Evo, što su mladi pročitali, poručili, zapjevali. Prenosimo tekst u cijelosti:

– Hvala ti dragi Bože,

što nam je Susret Hrvatske Katoličke Mladeži u Dubrovniku bio NEZABORAVAN, neopisiv doživljaj! U potpunosti se isplatilo intenzivno pripremanje na taj susret!

Geslo susreta bilo je: „Na slobodu pozvani“ i taj osjećaj smo svi mogli osjetiti, osjećaj slobode, zajedništva i ljubavi.

Putovanje nećemo nikada zaboraviti!     

(Smještaj)

Hvala ti dragi Bože,

što smo bili smješteni u Franjevačkom samostanu “Mala braća” na Stradunu u samom centru starog grada Dubrovnika. Imali smo najbolji smještaj od svih 35.000 mladih koji su došli na susret.

Hvala ti

na dragim ljudima koje smo upoznali u samostanu: gvardijanu Veselku, časnim sestrama Lenki …. i svim ostalim franjevcima: fra Rafaelu, fra Mariu, fra Stipi, …

Hvala ti

na njihovom fantastičnom gostoprimstvu, toplini srdaca, ljubaznosti, srdačnosti, otvorenosti i gostoljubivosti.

Hvala ti

na svakoj njihovoj riječi, savjetu upućenu nama mladima i našim voditeljima; poruci našeg predobrog gvardijana da ne napuštamo nikad svoju misiju.

Hvala ti

što postoje takvi svećenici i časne sestre, što ti Bože uvijek zoveš djevojke i mladiće da predaju svoj život tebi, što si nam dao posebnu priliku vidjeti kako je lijepo biti redovnik ili redovnica.

Hvala ti

što smo se osjećali kao kod kuće. Gvardijan nam je bio kao otac kojem smo se vratili kući, a časne sestre kao majke nenametljive, prisutne, vrijedne i pune ljubavi, koje su vodile brigu da nam ništa ne dostaje.

Hvala ti,

što smo mogli kroz drage franjevke i franjevce doživjeti što znači voljeti druge, istinski ljubiti svoga bližnjega.

I hvala ti

što smo skupa sa franjevcima i franjevkama pjevali duhovne i domoljubne pjesme te svojom pjesmom i mladenačkim duhom donijeli tim dragim ljudima radost.

Kod jednoga ili drugoga je pala i po koja suza koja je pokazala istinitu radost i veselje.

Nikad ih nećemo zaboraviti, ostati će zauvijek u nasim srcima!

 Hvala ti dragi Bože,

i za sve druge drage ljude koje smo susretali u Dubrovniku, za njihovu ljubav i otvorenost, osjećaj da smo dobrodošli.

 

(35.000 mladih)

Hvala ti dragi Bože,

što nas je 60 iz naše misije moglo biti dio 35.000 mladih Hrvata katolika koji su došli na Susret Hrvatske katoličke mladeži zajedno slaviti Boga. Biti dio  toliko mladih koji žive istu vjeru i pripadaju istom narodu kao i mi, bio je to predivan osjećaj.

Hvala ti dragi Bože,

što smo se uključili u procesiju prema Gružu na središnji događaj ovog susreta –  svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio dubrovacki biskup Mate Uzinić. Svjedočili smo svoju vjeru unatoč kiši; pokazalo je to svima da je crkva živa i mlada. Pokazali smo da nas ni jaka kiša ne može udaljiti od Tebe Bože!

Hvala ti

na radosti koja je bila u zraku, kiša na misi nam se činila kao Božji blagoslov za nas mlade vjernike. Moliti u glas zajedno sa 35.000 drugih hrvatskih katolika vječno će ostati urezano u našim srcima.

Hvala ti,

da si se na kraju misnog slavlja kad smo pjevali himnu susreta kroz zrake sunca pokazao, osjetili smo da si ti Bože uz nas i da se s nama raduješ. 

Hvala ti

da se nakon ovog susreta osjećamo puno sigurniji i jači u vjeri jer znamo da nismo jedini mladi vjernici i da takvih kao nas ima više.

Hvala ti,

na riječima biskupa Mate Uzinića koje su nas potaknule na očuvanju vlastitog dostojanstva, gledanja samoga sebe u drugome te stvaranja bolje budućnosti za naše društvo.

Hvala ti na njegovoj poruci “HRABRO”

Hvala ti,

da smo shvatili koje blago nam je dano Susretima Hrvatske Katoličke Mladeži. Biti povezan s drugim mladima u Kristu, s Kristom i zbog Krista je predivan osjećaj.

 

(Vjera)

Hvala ti dragi Bože,

da smo shvatili koliko je važna naša vjera i kako je lijepo kad svi skupa živimo tu vjeru i pokazujemo našu ljubav prema Bogu, pogotovo za nas koji živimo u dijaspori.

Hvala ti

da nam je ovaj susret vratio taj osjećaj i učvrstio našu vjeru, da smo obnovili svoj duh.

Hvala ti

da nam je ovaj susret ojačao samopouzdanje ne samo u vjeri nego u cijelom životu.      

Hvala ti

što smo uistinu osjetili  “Da, naš Bog je uistinu velik”, kako glase stihovi omiljene pjesme nas mladih –  uživali smo u jedinstvenoj, duhovnoj i jako emotivnoj atmosferi zajedništva.

Hvala ti

što smo osjetili da ako se čvrsto vjeruje u Boga i u Crkvu, ništa ne može tu vjeru zaustaviti.

 

(zajedništvo)

Hvala ti dragi Bože,

na zajedništvu i prijateljstvu.

Pjevali smo duhovne pjesme svi na svakom koraku, u krugu sa drugim mladima.

Hvala ti

na velikoj radosti koju većina od nas još nikad nije osjetila.

Bili smo jednostavno slobodni u srcu, duši i mislima baš kako kaže moto – na slobodu pozvani

Hvala ti

što je među našim mladima ta četiri dana vladao mir, ljubav i strpljivost – nije bilo nikakve svađe

Hvala ti

što smo u subotu navečer mogli doživjeti večer zabave sa duhovnim pjesmama bez alkohola. Većina će nas taj “izlazak” pamtiti kao najbolji izlazak ikad, jer smo zajedno pjevali i plesali bez obzira na to da smo različiti i da  dolazimo iz raznih mjesta jer smo shvatili da nas ono najvažnije u životu povezuje, a to je Isus Krist.

 

(domoljublje)

Hvala ti Bože,

što  smo intenzivno osjetili ljubav prema Domovini u susretu sa drugim mladima, biskupima, svećenicima, časnima, svim ljudima.

Hvala ti

što smo i kroz domoljubne pjesme osjetili da pripadamo hrvatskom narodu iako živimo daleko od Domovine.

Bože,

Nemoguće je opisati taj osjećaj riječima, taj ponos, tu radost i sreću, tu važnost biti sa drugim mladim hrvatima, jednostavno smo se osjećali ponosnijim hrvatima, shvatili kako je važno imati, ali i održati svoj identitet.

Pjesma ”Croatio iz duše te ljubim” pratila nas je cijelo vrijeme…pogotovo stih iz pjesme “al HRVATSKU sine voli” izražavao je upravo sve što smo osjećali:

Pa zapjevaše “Croatio iz duše te ljubim …”

 

(sv. Ivan Pavao II)

Dragi Bože hvala ti,

za dragog Papu Ivana Pavla II. kojeg je Papa Franjo upravo taj vikend proglasio svetim. Susret Hrvatske katoličke mladeži je stavljen pod njegovu zaštitu, jer je on osnovatelj susreta mladih katolika.

Hvala ti

Što smo u subotu navečer u polnoć pustili bezbroj balona raznih boja sa lampicama u nebo kao izraz naše ljubavi prema svetom Ivanu Pavlu II. pjevajući njegovu pjesmu „Krist jednom stade na žalu“

“O Bože, zar si pozvao mene, tvoje usne moje rekoše ime…” U tom trenutku smo bili izuzetno zahvalni za našu katoličku Hrvatsku u kojoj je ovakav susret moguć

Bože,

taj prizor nas je ganuo do suza i trajno će nam ostati u sjećanju jer smo imali osjećaj kako  sv. Ivan Pavao II., svetac nas mladih i obitelji, svojim toplim pogledom gleda sa neba na svoju mladež.

Za vas dragi vjernici dali smo napraviti molitvene kartice sa molitvom sv. Ivanu Pavlu II. da se svi molimo za zagovor ovog velikog sveca za našu misiju, naše obitelji, naše svećenike, sve koji se u našoj misiji angažiraju da upoznamo i učvrstimo svoju vjeru, te za nas mlade, koji smo budućnost Crkve.

 

(Vukovar)

Možemo samo reći, da smo presretni što smo išli u Dubrovnik

Veselimo se sljedećem susretu u Vukovaru 2017

 Od srca preporučujemo svim mladima iz naše misije da nam se pridruže te da skupa hodimo zajedničkim putem prema susretu sudjelujuću na svim ponudama koje će naša misija pružiti mladima da rastu u vjeri i osjete Božju blizinu.

 “Otvori oči mog srca, želim te vidjeti…da vidim tebe iznad svih, izlij ljubav na nas – dragi Bože!

 

Pjesmom “Mi želimo uzdić Isusa” završili su mladi ovu slikovitu i emotivnu pripovjest o Susretu u Dubrovniku i zahvalu Bogu na doživljenom.

Vjernici u crkvi svetog Bonifacija su pljeskom pozdravili mlade i njihovu prozno-glazbenu prezentaciju. Fra Ivan je zahvalio svima koju su sudjelovali, pripremali, vodili, putovali. Uz želju: ponovilo se, i u još većem broju!

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments