Ivan Dobra Žirjanin
Mati Miši Kovaču
O, užasu, na vike prokljeti,
ča si moga najdražeg jedinca
iz srca mi ti poša oteti,
a bija mi lipši i o’ princa!
Sunce moje, lipotu i sriću
ubili su podibljali ljudi.
Sa’ u meni sve tice nariču.
Di si, Bože, dojdi i presudi!
Ja se moran pred Tobon zakljeti
da ću mržnjon uzvraćat na zloću;
proklje’ će ih i Sin nan raspeti,
jer su tili stavit me pod ploču,
ka’ san iša život svoj vazesti;
jer su krivi za moju samoću!