Promocija prijevoda povijesnog romana Miljenka Jergovića u Frankfurtu na Majni
prilog: Ivica Košak
Frankfurt, 25. 11. 2019. godine. U organizaciji Ureda za kulturu grada Frankfurta na Majni i suradnji s Židovskim muzejom Frankfurt / Museum Judengasse te kulturnopovijesnim odredištem Villa Metzler GmbH u Frankfurtu/M. predstavljen je prijevod povijesnog romana Ruth Tannenbaum u izdanju nakladnika Schöffling & Co.
Radnju romana i motiv ovog umjetničkog djela predstavio je pisac Miljenko Jergović.
Moderaciju je vodila lektorica Sabine Baumann, a njemačke tekstove čitala je Birgitta Assheuer, glasnogovornica na radiju i televiziji.
Miljenko Jergović (Sarajevo, 28. svibnja 1966.) živi kao slobodni pisac u Zagrebu i radi kao politički kolumnist za razne hrvatske i međunarodne novine. Radovi ovog hrvatskog i bosanskohercegovačkog pisca prevođeni su na dvadesetak (22) jezika. Jergović je član hrvatskog i bosanskohercegovačkog PEN-centra. Jedan je od istaknutijih pisaca post-jugoslavenskog razdoblja, a prepoznat je i izvan regije. Među novom generacijom hrvatskih prozaika koji se javljaju 1990.-ih Jergović prvi počinje koristiti povijesne događaje kao građu za književno stvaralaštvo. Zaokupljaju ga teme ratnog Sarajeva, povijest i stradanje Bosne, te složena i bolna slika identiteta, kultura i povijesnih zbivanja na bivšem jugoslavenskom prostoru.
Hrvatsko izdanje s naslovom Ruta Tannenbaum objavljeno je u izdavačkoj kući Durieux u Zagrebu, 2006. godine.
Ruta Tannenbaum je roman koji se zbiva u Zagrebu, u nesretno i teško vrijeme prije i na samom početku 2. svjetskog rata. Osim nekoliko sporednih likova koji su s njome vezani, pa onda i donose svoje priče i običaje međuratnog Zagreba.
Naslovna i glavna junakinja novog Jergovićevog romana mlada je zagrebačka Židovka koja je u vrijeme deportacije u konc-logor imala samo petnaest godina, ali je u svome kratkom životnom vijeku proživjela cijeli jedan život kazališne zvijezde i velikog glumačkog talenta koji je u zgradi nacionalnog teatra iskazala još kao devetogodišnjakinja.
Jergović je u uvodu predstavljanja knjige naveo, kako je prvotno imao nakanu napisati stvarnu biografiju jednog drugog zagrebačkog glumačkog wunderkinda, slavne i nepravedno zaboravljene Lee Deutsch, umorene sa samo godinom više od Ruth, ali se na koncu, zbog nedostatka podataka i svjedoka, odlučio za svojevrsnu zamjensku biografiju. Pa iako svoju Rutu nije stvarao od krhotina Leine biografije, neke se stvari ipak podudaraju, jer, – mjesto i vrijeme nisu izmišljeni, a u ovome su romanu vrlo bitni.
– Tijekom mog istraživanja vrlo sam malo saznao o njenom životu (Lee Deutsch), jer izgleda puno je razloga zašto ljudi nerado o njoj pričaju u Zagrebu… – objasnio je autor prilikom promocije. Dakle, Jergović je izmislio Ruth Tannenbaum da postavi epitaf za svoj uzor i razbije šutnju o jednoj nelagodnoj temi. On stvara portret uznemirujućeg razdoblja, od kraja Prvog svjetskog rata do godina fašističke okupacije na početku Drugog svjetskog rata, od paklenog do sljedećeg pakla. Ruth Tannenbaum se rađa kao kćerka Ivke Singer i Salomona Tannenbauma i pravi veliku karijeru kao dječja zvijezda u kazalištu dok se sve iznenada ne zaustavi, jer Židovi su protjerani iz društva, uhićeni, mučeni i ubijeni.
Otac Salomon čini sve kako se ne bi smatrao Židovom. Usvojio je i plemeniti pseudonim kako bi pio u gradskim kafanama i uživao u svom životu kao fini gospodin bez osjećaja biti drugačiji. Majka Ivka potječe iz ugledne trgovačke obitelji Singer, ima prekrasne velike, jezivo izražene oči, koje nasljeđuje svojoj kćeri Ruth. Obitelj u početku živi bezbrižno dok tamni oblaci s fašističkim ustašama i okupacija grada od strane njemačkih nacista sve više i više ne potamne. Ruth odrasta bezbrižno, osjeća se uzdignuto u svojoj slavi kao mlada glumica u Narodnom kazalištu. Samo djed, trgovac Abraham Singer razumije znakove vremena, želi pomoći svojoj obitelji da pobjegne, ali starca nitko ne sluša, nitko ga ne uzima za ozbiljno. Gotovo svi traže opravdanje i grade životne laži kako se ne bi suočili sa stvarnošću. Bolje je diviti se bili čemu i komu, nego suočiti se sa ozbiljnošću situacije.
Jergović opisuje grad Zagreb u međuratnom razdoblju kao burno, ali i duhovito mjesto u kojem se miješaju religije i narodnosti. Samo u jednom trenutku prepoznaje se kako Židovi nisu toliko dobrodošli, smatraju se opasnim, neobičnim i stranim. Iako su dio društva, oni su ipak podložni stigmi koja uvijek dolazi u pozadini do izražaja. Autor opisuje ovo multietničko društvo zamamnim ćudljivim i duhovitim pričama. Najčudniji primjeri društva pune gradski život balkanskom željom. Osim izmišljenih likova, u romanu su i povijesne ličnosti poput tadašnjeg poznatog pisca Miroslava Krleže, koji se sa svojim protivnicima raspravlja u elokventnim književnim svađama.
Poslije aneksije Austrije od Trećeg Reicha, smrt se približava Zagrebu: Smrt je došla u modu kao što su to nekada radili panamski šeširi, stari Židovi su ubijeni, mladi su potjerani na Madagaskar, a Abrahamova unuka imala je priliku biti prava Njemica, jer nije se sjećala da je ikad bila išta drugo.
Ruth Tannenbaum više ne smije nastupati pod svojim židovskim imenom. Dodijeljeno joj je zvučno austrijsko ime – Christine Horvath – ali samo kao prolazna epizoda, prije nego ju uklone iz kazališta. Odvedu.
Otac Moni, Salomon Tannenbaum, odveden je ne pružajući otpor, pjevajući, kao da ga čeka nešto lijepo, veselo, a ne stratište. Jergović opisuje ponašanje Zagrepčana, koji ne žele vjerovati u to što se događa. Čitav grad polako tone u bezumno bjesnilo, prijatelji postaju neprijatelji. Dvoličan je to i licemjeran grad u kojem cvjeta malograđanština, koji se okreće kako vjetrovi pušu, u kojem će se zbog purice s mlincima i pečenog pajceka kleti u aktualnog političkog idola, a zbog kukavičluka i najmrskijeg neprijatelja dočekivati cvijećem. Hrabrost purgera iscrpljuje se u vicevima o Bobiju i Rudiju. Zagreb je grad koji je Rutu Tannenbaum objeručke prihvatio kao hrvatsku Shirley Temple, osobito ukoliko su to tvrdile tadašnje novine i kritičari od autoriteta, ali što se vrlo brzo zaboravilo nakon naredbe o žutoj zvijezdi, a zbog čega će Ruta, njezini roditelji i stotine drugih zagrebačkih Židova postati, kako to kaže Jergović, nevidljivi, sve do konačne deportacije u bespovratne teretne vagone.
Ovaj roman je fatalni podsjetnik na građanski rat devedesetih godina prošloga stoljeća, na grad u koji je autor pobjegao, nakon što je opkoljen njegov rodni grad Sarajevo. I čini se kako priča treba poslužiti kao lekcija. Jer, kako je i sam autor u Frankfurtu rekao, između hrvatskog izdanja iz 2006. i ovog njemačkog u 2019. godini, stvari su postale gore.
U prijevodu se priča razumije, Zagreb upoznaje i prepoznaje, iako se potka teško slijedi.
Zanimanje za autora i djelo je bilo izuzetno. Karte za predstavu Villi Metzler bile su unaprijed rasprodane. Serija Frankfurter Premiere je dobro mjesto za predstavljanje nedavno objavljenih romana frankfurtskih autora ili novine frankfurtskih izdavača. Frankfurter Premiere pruža dojam o onome što je o književnim djelima napisano i objavljeno u Frankfurtu. Premijera se odvijala u prostorijama povijesne Ville Metzler na tzv. Obali muzeja u Frankfurtu. Nakon jednosatnog čitanja, slušatelji su mogli razgovarati s autorom uz čašu vina. Ovaj salonski pristup sastavni je dio frankfurtskih literarnih događanja koja trebaju postati društvena zbilja.