piše: Žarko Delač
Prolazeći nedavno zagrebačkom Kajzericom još sam se jednom uvjerio što znači urbanistički nered ili demokracija na građevinski način.
Toliki nedostatak pješačkih i biciklističkih zona, parkirališnih mjesta ali uredno zbijenih zgrada može se još naći i na dijelovima Trešnjevke. Očigledno je arhitektura koja bi trebala omogućiti humano stanovanje i suživot, pala na ispitu ili bolje rečeno, pojedinci su svojom samovoljom uništili pojedine kvartove. Ili, možda bolje rečeno, popuštanje pred zahtjevima investitora u konačnici dovodi do pogrešaka koje je nemoguće ili vrlo teško ispraviti.
S druge strane, imamo i primjere uskogrudnih i parcijalnih interesa stanovništva koji vrlo često također nisu sretno rješenje. U tom kontekstu, u sjećanje navire prosvjed u Galjufovoj ulici kada su stanari protestirali jer im je ulica postala prometno prohodna, a razlog je bila, navodno, zaštita jednog ili nekoliko stabala. Ili, s vremenske distance komocija uživanja u slijepoj ili prometno izoliranoj ulici. Danas o tome više nitko ne govori a provedeno arhitektonsko rješenje pokazalo se vrlo korisnim.
Slično je bilo i s uređenjem Cvjetnog trga i podzemne garaže, Britanskog trga, izgradnje fontana i sličnih zahvata na uređenju grada. Povijest se ponavlja na manje ili više sličan način u slučaju prihvaćanja ili odbijanja aktualnog GUP-a i osobito izgradnje novog središta grada Zagreba predviđenog u Novom Zagrebu. Ponovno se javlja otpor iz manje-više istih krugova kojima je izgleda kritika jedina nit vodilja i opstanak na političkoj sceni.
Ovog puta ipak mogu zabrinuti primjedbe iz stručnih krugova jer znanstvenici se ipak ne mogu tako lako uvući u politikantske igre i zakulisne radnje. Unatoč tome u gradskoj su upravi su izgleda svjesni kako se provalija ne može preskočiti u dva mala skoka već jednim velikim pa su započeli kapitalne radove poput uređenja rotora, izgradnje sljemenske žičare i spomenika domovini. Radi li se stoga u raspravi o urbanističkom planu o sprječavanju razvoja grada, koliziji s važećim zakonskim okvirima ili sukobu subjektivnih, interesno potaknutih mišljenja, nije lako dokučiti. Stoga će i gradskim zastupnicima u Gradu Zagrebu biti vrlo teško razlučiti dobrobit ili štetnost ovog urbanističkog dokumenta za budućnost, a još manje svima udovoljiti.
Simpatično je pri tome kako su pojedinci u borbi za svoju istinu i skretanje pozornosti na nečasne radnje u hrvatskoj metropoli mijenjali čak svoja imena i prezimena. Za očekivati je stoga kako će se trend preuzimanja imena hrvatskih političara s ciljem ukazivanja na njihovu upetljanost u kriminal i korupciju, nastaviti.
Razloga za to ima mnogo i to, nažalost, ne samo među političarima, počevši od lokalne pa sve do državne sredine.
Žarko na sve ste odgovorili u zadnjih par riječi.@Simpatično je pri tome kako su pojedinci u borbi za svoju istinu i skretanje pozornosti na nečasne radnje u hrvatskoj metropoli mijenjali čak svoja imena i prezimena. Za očekivati je stoga kako će se trend preuzimanja imena hrvatskih političara s ciljem ukazivanja na njihovu upetljanost u kriminal i korupciju, nastaviti.
Razloga za to ima mnogo i to, nažalost, ne samo među političarima, počevši od lokalne pa sve do državne sredine.