Anđelka Korčulanić
Usnama iz sna noćas me preni,
u sobi na topao mošus vonja.
Na moju vatru ti vatrom kreni,
posadi me na krilata konja.
Svilene uzde u ruke mi stavi.
U međuzvjezdani dalek prostor,
nasmiješen, vabi Mjesec plavi.
Maglica tajnom oslikava zastor.
Na meku ležaju, zvat ću te svojim,
tu ćemo ispreplesti tijela.
Predat ćeš se, nimalo ne dvojim,
u meni baklja sagorjet će cijela.
Opeklina takvih ja se ne bojim,
za ljubav rođena sam, za nju postojim.