piše: Lada Franić-Glamuzina, prof. hrvatskog jezika i književnosti
Draga Sonja,
pišem ti pismo iz ove naše domovine koja kao da je upala u neko stanje gdje sve što je u normalnim europskim demokracijama kažnjivo i sramotno kod nas je poželjno i nekažnjivo.
Draga Sonja, živjeti u takvoj zemlji izgleda kao iskrivljena slika u zrcalu. Sve što želimo vidjeti i za što se potrudimo iz petnih žila, mi uvijek dobijemo iskrivljenu i naopaku zrcalnu sliku.
To mi sliči kao život u nekoj iskrivljenoj bajci s mračnim silama koje su se nadvile nad našu Šumu Striborovu, a svjetla na kraju šume ne vidimo, nego, nažalost, te žeravice koje mogu zapaliti svjetlo promjene, budu satrane u prah i pepeo i polivene hladnom vodom.
Draga Sonja, to se upravo dogodilo nakon ovog štrajka prosvjetnih djelatnika koji je bio nevjerojatno brojan i imao je najveću podršku u javnosti. Tako nešto nismo očekivali ni mi, najveći skeptici koji dugo radimo u školstvu i znamo što se svaki put događalo s ovako masovnim štrajkovima u našoj struci… Događalo se isto što se nažalost dogodilo i ovome štrajku, a nije trebalo.
Ovaj štrajk je bio od početka drugačiji.
Draga Sonja, prvi put se uistinu probudila intelektualna i građanska svijest svjesna svojih vrijednosti i prava… To je bio ponos, ushit, samopouzdanje… konačno, draga Sonja, javnost je vidjela kremu hrvatskoga društva, intelektualnu i moralno čistu čeljad koja odgaja njihovu djecu i koji ne traže neke basnoslovne cifre nego izjednačavanje s ostalima u državi koji imaju istu stručnu spremu.
Traže bolje uvjete za rad s učenicima od kojih bi veliku dobrobiti u prvom redu imali učenici, budućnost naše domovine. Podrška koju smo dobili bila je uistinu velika….No, izostala je podrška najvećih kulturnih i ustanova kao npr. HAZU, Matica hrvatska, također – ništa. Mnoge udruge, društva, izdavači i drugi su šutjeli… kao da njihova sudbina ne ovisi o toj djeci koju odgajamo, ta djeca će biti njihovi budući korisnici, klijenti. Šteta.
No, draga Sonja, ono što je ugasilo polet tih časnih i marljivih ljudi je potez istih onih uhljeba i prodanih duša koji su nazdravljali sa Sanaderom, a sad su opet kupili tu kartu za putovanje u svojim dobro plaćenim foteljama. Oni su iz tih udobnih fotelja učitelje, intelektualce, nenastavno osoblje, roditelje i druge građane Hrvatske, koji su u pobuni učitelja prepoznali glas razuma i pravde, nazvali ruljom…
Očito je da su sindikalni vođe postali svjesni da je snaga i otpor koja se skuplja na društvenim mrežama prijetnja koja ih može izbaciti iz fotelja, postalo im je jasno da snaga koja se danas organizira ima čvrsto uporište u društvenim mrežama i sposobna je u kratkom vremenu izvesti ljude na ulice te glasno, jasno i demokratski tražiti pravdu i istinu, poboljšanje svojega statusa i bolje uvjete rada za učenike, pomoć roditeljima.
Draga Sonja, učitelji su pokazali da nisu ovce, da nemaju sitne zube, da znaju gristi i znaju što žele, znaju što rade, znaju koliko vrijede. Mnogi su nas podržali, a neki su se uplašili.
Draga Sonja, ipak nakon svega, ostaju mnoga gorka pitanja bez trenutnoga odgovora:
Kako to da je dvoje ljudi naglo nakon izlaska s dogovora iz Banskih dvora odlučilo preuzeti odluku na sebe i ne provesti referendum u svom sindikalnom članstvu?
Kako to da su najednom razdijelili prava koja smo tražili za sve: i za nastavno i nenastavno osoblje?
Kako to da je koeficijent od 6, 11% razmrvljen u 3 dijela i poslan u neizvjesnu budućnost??? Kako to? Borba koja se vodila 35 dana bačena je u blato, a javnost ostala šokirana.
Nitko nije osjetio potrebu dati ostavku. Kako to?
Draga Sonja, nitko se nije ispričao, nitko nije rekao ja to neću potpisati, nitko ništa nije rekao u tom smislu. Nigdje moralne ni ikakve odgovornosti????
U civiliziranim zemljama gdje je demokratski način razmišljanja duboko ukorijenjen takve osobe bi već bile na putu u USKOK. U civiliziranim zemljama premijer daje ostavku zbog javne kritike jer se prema štrajkašima ponio nedemokratski i ponižavajuće.
Kod nas u Šumi Striborovoj – ništa! Ni povjetarac nije zapuhao na njih da im bar pokvari frizuru!
Kako to?
Draga Sonja, u našoj Šumi Striborovoj je guja u njedrima izlegla svoje gnijezdo i ne misli izaći, nego ostati čvrsto u svom gnijezdu, zaštićena i sigurna kao da joj nitko ništa ne može…
Draga Sonja, takvi ljudi napreduju, možemo očekivati da nam budu budući šefovi raznih agencija, ministarstava i sličnih institucija u kojemu je koeficijent 4 – 5 puta veći od onog što smo mi, učitelji, tražili…
Stara politička manipulacija, čekaju da vrijeme prođe i ljudi zaborave. Pitam se može li se ovaj štrajk zaboraviti?
Je li zaborav lijek ili otrov?
Draga Sonja, pitam se što se dogodilo s ljudima? Kako to da nemaju srama?
Pitam se zar je sve ono što sam čitala tijekom svoga školovanja, života, stručnog usavršavanja, zapravo, laž???
Pitam se kako će drugi put izgledati štrajk, draga Sonja?
Kako će u svibnju izgledati izbori za vodstvo Sindikata?
Pitam se kako će ljudi naći snage i ući u školu, u razred, održati roditeljski sastanak?
Pitam se kako?
Draga Sonja, iskreno mi je žao mojih mladih kolegica i kolega koji su prvi put vidjeli ono što smo mi stariji vidjeli već nekoliko puta. Doživjeli su veliki šok i razočaranje. Ovo im je bila škola za život – pljuska!
Draga Sonja, ipak mislim da nakon ovoga štrajka nema pobjednika, premijer je kratkoročno ugasio požar čašom vode, zabavljen je vanjskom politikom, sindikati se boje, članstvo je ljuto i razočarano… Slutim težak rasplet, draga Sonja!
Čeka nas još jedna velika bitka…
Sljedeća bitka vodit će se za reformu.
Reforma koja je pokazala koliko je površna, reforma koja je pokazala po tko zna koji put onu istinu: gdje se politika umiješa u struku – nema sreće, ma kako reformatorima ideja i cilj bili plemeniti. Draga Sonja, opet mi je žao mladih kolegica i kolega kojima je ovo prva reforma i početak jednog novoga razočaranja. Ovo je njihov početak njihovog razumijevanja da su sami, da će ih teško netko podržati od institucija, da će morati ojačati i tražiti svoj vlastiti put, da će biti ponižavani i neshvaćeni, da će njihove ideje biti nekome odskočna daska za seminare, disertacije, knjige, priručnike, udžbenike i dr.
Draga Sonja, to će biti valjda lekcije iz škole za život koja će im biti jako korisne, pa nije to loš zbroj lekcija za život.
Shvatit će da moraju ojačati, da moraju učiti i rasti usprkos i unatoč svemu nepovoljnom što im stoji na putu… ili će jednostavno pokupiti svoje stvari i otići…
Oni tek moraju naučiti tešku lekciju hrvatskoga načina poučavanja, sukoba interesa, i naravno, nezaobilaznoga, hrvatskoga jala.
Draga Sonja, specifičnost tog hrvatskoga jala je u tome što mnogi isto misle i rade za iste novce, iste muke ih muče, kuhaju se u istom loncu, a opet su međusobno sami sebi najveći neprijatelji i udaljeni jedni od drugih miljama, ne vjeruju jedni drugima.
Draga Sonja, taštine i interesi koji vladaju i pokazuju nam da se skoro svatko može kupiti sitnim novcima, dovodi nas do loših rezultata na maturi, na prijemnim ispitima, na PISA testiranju. Zašto? Teško je raditi u ovakvim uvjetima, društvenoj klimi koja negativno gleda na posao učitelja kao slabo plaćenog i kao zadnju rupu u društvu. Već duže vrijeme ne možemo naći kvalitetne informatičare i matematičare, profesore stranih jezika, pa čak i profesore hrvatskoga jezika i dr.
Draga Sonja, ti visoko obrazovani ljudi mogu naći bolje plaćene poslove, zašto bi onda dolazili u školu i bili učitelji. To je zakon tržišta, kapitalizam – onaj surovi koji ne razumije da ulaganje u obrazovanje nije bacanje novca, nego ulaganje u napredak i profit.
Između ostalih problema i ovaj problem je pridonio padu kvalitete nastave.
Draga Sonja, ti znaš da kvaliteta jedne firme ovisi o kvaliteti ljudi koji žele ostati, raditi i napredovati, a to u prosvjeti nikad nije bilo moguće. Danas je to izraženo više nego ikada. Danas kad na društvenim mrežama mladi i sposobni mogu poslove naći u cijelom svijetu.
I neka, neka im je sa srećom i želim im puno zdravlja i uspjeha, naš trud ipak nije bio uzaludan jer oni svoje znanje daju tamo gdje ih cijene.
Draga Sonja, samo je šteta što to ne cijeni njihova domovina. Ali znanje neće propasti, to je blago koje nosimo sa sobom kamo god pošli – to smo ih učili! To naši učenici znaju i pokazuju diljem svijeta.
Draga Sonja, pozdrav tebi i Berlinu iz Šume Striborove.
Tvoja Lada
Zagreb, 11. 12. 2019.
Draga Martina, nažalost, istina je to što tvrdite. Vaše predviđanje se ostvaruje već nekoliko godina, a nakon ovoga štrajka, bojim se, da će se iseljavanje pojačati. Razum i moral izgleda da su otišli na dugi godišnji odmor i ne žele se vratiti u ovu našu Šumu Striborovu. ????????????????
Četiri se stvari ne mogu vratiti: izgovorena riječ, izbačena strijela, protekli život i propuštena prilika.” (Arapska poslovica)
Bojim se da je itekako propuštena prilika pokrenuti i promijeniti ovu začaranu šumu iz čijega će zagrljaja, oni koji se uspiju osloboditi, bježati glavom bez obzira.