piše: Sandra Marelja Muić
Iako duboko u prosincu i okruženi jeftinim predbožićnim forama svuda oko nas, medenjacima u Muelleru već od rujna te (neuspjelim) pokušajima mitteleuropskog Adventa na svakom koraku u Dalmaciji, prečesto mi se netko od sugovornika pojada da nema nikakav osjećaj da je Božić pred vratima.
Malo onako se i meni čini da Grinch radi prekovremeno ove sezone, odnosno da je imao gomilu suradnika koji grickaju na Pred-Božiću.
Možda su tome pridonijeli i ovi silni dani kiše koji su zaredali, a i predugi štrajk nastavnika, te imamo osjećaj da su djeca tek krenula u školu nakon ljetne pauze.
Nakon što je cijela država višetjedno sudjelovala i pratila štrajkaški triler prosvjetara koji se nakon kvazi ispunjenja zahtjeva slegnuo poput lošeg bjelanjka, zaskočilo nas je predizborno razdoblje , koje se, eto, povijesnim datumima poklapa sa ovim predbožićnim razdobljima.
Pa, što bi čovjek u tjednima pred Božić i radio nego se bavio politikom, onako da ga opusti dok sluša Narodni radio i ubacuje previše cimeta u božićne kekse?! Na štrajk se više nitko ni ne spominje, iako je nepravedno zasjenio ovogodišnji Dan sjećanja i sve one suzama natečene oči vukovarskih majki, koje svake godine gledamo u prigodnim emisijama.
Tako su taman ovi jedni završili, te su se brže-bolje nadovezali ovi drugi sa svojim predsjedničkim ambicijama. Nismo se pravo ni pripremili kad je počelo klasično prepucavanje glavnih aktera.
O političkom programu, budućnosti i nadi, saznajemo vrlo malo. Sve se svodi na međusobno vrijeđanje, što kod građana ne ostavlja neki osobiti dojam, osim da programa, budućnosti i nade možda i nema.
Kako odmiču dani kampanje , tako opada i razina kulturnog ophođenja. Toliko se sve svelo na neke otrovne strelice da su čak zaboravili posezati u vječni izvor s ustašama i partizanima, a i podilaženje pojedinim biračkim grupama zastaje, tek se Škoro dosjeti posegnuti u ćup s braniteljima.
Slavenka Drakulić kaže kako su zajedničko izborima i shoppingu, odluke bez razuma. Sigurno onda valja zadržati na umu međusobno ophođenje kandidata jer bi se isto tako ophodili i prema nama.
Usred toga svega blues hrvatskih građana spašavaju upadi sa estrade. Severina kojoj su maliciozno uzeli skrbništvo te shrvana bolom o tome raspreda sa svim medijima, Vlatka koja s drugog kontinenta sipa crnilo na sve što se događa u Hrvatskoj i Lepa Brena koja u srcu Hrvatske pjeva – Jugoslovenku- te dvadeset tisuća hrvatskih birača zajedno s njom, ni jedni ni drugi imajući obzira prema svim narodima koje je ta pjesma koštala boli. Nije pjesma samo pjesma, a Brena ima pjesama za cijeli dan, pa si je ovu mogla spremiti za kući.
Da ne bi ostalo samo na ženskom dijelu, za zabavni dio se pobrinulo i emitiranje „Generala“ od Antuna Vrdoljaka koji i najtvrdokornije ratnike čini da prebace na tursku sapunicu.
Radnici Đure Đakovića koji su tjednima čekali plaću za listopad skroz su se jadni pogubili u toj polemici, bili su udarna vijest tek prije Vakuline prognoze koja ionako nikad ne štima.