piše: Žarko Delač
Nedavni događaji poput trostrukog ubojstva na ulici u Splitu ili pokušaj ubojstva vatrenim oružjem iz vozila u pokretu u Zagrebu pokazuje kako raste spirala nasilja.
Sve je više kriminala, razbojstava, ucjena i sličnih kaznenih djela koja nedvojbeno pokazuju kako su ljudi sve više ovisni o materijalnom bogatstvu i lakoj zaradi. Pri tome nismo iznimka u odnosu na ostale europske države. Brojni tajkuni i veleposjednici koji su nam susjedi i dobro ih poznajemo, zahvaljujući prilagođenim im zakonima odjednom su zgrnuli ogromno bogatstvo.
Gledajući takve primjere pojedinci ih žele kopirati i slijediti ali vremena legalne pljačke i privatizacije su prošla i ne preostaje im ništa drugo već korištenje mafijaških metoda. S druge strane, sigurno se može ustanoviti činjenica da su akteri ovakvih i sličnih događanja u velikoj mjeri odgajani u problematičnim i nesređenim obiteljima.
Stoga se opravdano svi možemo zapitati što činimo da zaštitimo obitelj i odgajamo djecu kako bi stali na pravi put. Tome zasigurno ne pridonosi rad nedjeljama, emancipirane žene koje više brinu o poslovnim karijerama, udaljavanje od crkvenog nauka koji o tim temama progovara na humani i ljudski način. U tom kontekstu možemo navesti i slobodu koja se iz pojedinih krugova traži za ubijanje nerođene djece kao i nastojanja da u politici sudjeluje jednak broj žena i muškaraca. Sve se to nastoji prikazati kao napredne i liberalne ideje, a suprotne su nazadne i tradicionalne.
I onda se čudimo što djeca prepuštena sama sebi i kada su škole potpuno izgubile odgojnu komponentu, izabiru put nasilja, raznih oblika ovisnosti, fizičkih obračuna ili ubojstava bez imalo grižnje savjesti. O tom problemu i pristupu rješavanja problema u zajednici vrlo rijetko smo čuli rasprave ili su uvršteni u političke programe.
I tako, dok žanjemo ono što smo posijali, ulagat ćemo znatna sredstva u održavanje mira i reda, plaćati psihijatrijska vještačenja, nabijati sudske troškove i angažirati privatne detektive umjesto da se posvetimo jačanju obiteljskih veza i majčinom odgoju djece. Jer majku nitko ne može nadomjestiti što jS druge strane u ljudskoj zajednici sve manji broj majki svjedoči da je svijest o materijalnom bogatstvu i lagodnijem žive osobito vidljivo u životinjskom svijetu i instinktu kako se bore za opstanak svojih mladunaca. otu prevladao nad potrebom za očuvanjem ljudske vrste.
Pri tome nije važno što vrlo brzo neće imati tko raditi za mirovine budućih umirovljenika, o njima se brinuti ili im podariti nasljednike. Neshvatljivo je da pojedinci više vode brigu o kućnim ljubimcima i troše sline novce na pedikure, njegu dlake i opremu za njihovo šetanje nego o vlastitoj djeci ako je uopće imaju.
Ova surova realnost uz zaštitu okoliša i očuvanje prirodnih bogatstava sigurno treba biti na vrhu liste prioriteta i radnih aktivnosti onih koji o tome odlučuju. Nažalost i posljednji nedavno održani izbori za predsjednika republike Hrvatske nisu potaknuli ovakve rasprave i teme pa ih nije bilo niti u izbornim programima. Dapače pojedini od kandidata nisu niti imali programe jer se rasprava vodila uglavnom o prošlosti, medijskim gafovima ili ideološkim stavovima.
Stoga dok je takva situacija ne možemo očekivati kvalitativne pomake u društvenoj zbilji u kojoj će centri za socijalnu skrb biti jedina brana u zaštiti obiteljskog života i temeljne ljudske zajednice. Pri tome treba podsjetiti kako su i oni često izloženi agresivnom i neprimjerenom ponašanju korisnika koji ne prezaju čak niti od ubojstava.