tekst i foto: Zdenka Gleißberg
Zagreb/ 1. veljače smo bili u Zagrebu na prosvjedu, trećem po redu, protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Sakupio se prilično velik broj ljudi a mnogi su prisustvovali prvi puta.
Bilo je uzbudljivo s mnogo emocija, posebno za one koji nikad nisu prosvjedovali. Našoj starijoj generaciji nije uobičajena praksa pokazivati svoje nezadovoljstvo.
Bilo je uzbudljivo vidjeti da se ljudi bude, stižu na prosvjed svaki puta u sve većem broju. Bila sam na sva tri i svaki put je došlo sve više ljudi. Neki napravili više prosvjednih cedulja i dijelili onima koji nisu ništa ponijeli.
Interesantno je da je bilo dosta starije generacije, umirovljenika i srednje dobi, mladih nešto manje. Prosvjed su organizirale razne udruge kao ekološka i jos neke. U prvom i drugom prosvjedu je bilo više informacija o svemu, o tome zbog čega ti prosvjedi, ovaj put je bila neka grupa koja je između pojedinih govora malo zabavljala prisutne.
Inače, stekla sam utisak, od nekih koji su bili prvi puta prisutni, vlada veliko uzbuđenje i radosti da su Zagrepčani konačno prebrodili apatičnost i nezainteresiranost za stanje u Zagrebu. Ljudima je postalo jasno da ovako više ne ide jer se Zagreb guši u smeću; devastira se grad i Medvednica, zatvaraju se najljepša kina, Hipodrom i Velesajam, ako Bandić ostane na vlasti…
Meni osobno čini zadovoljstvo da mogu pridonijeti bar malo svojim prisustvom na prosvjedu za naš lijepi grad Zagreb.
