KAKO SE VOLI DOMOVINA

piše: Martina Budimir
Ne volim licemjerje. Ne volim lažne autoritete.

Volim svoju obitelj, volim (još uvijek) svoj poziv. Volim putovati, volim glazbu. Volim i knedle, prošek i još nekoliko sitnica koje uveseljavaju ljude. Volim voziti auto. Volim more.

Volim i svoju domovinu. Volim to što u njoj kao žena uglavnom mogu ispunjavati svoje potencijale, što smijem voziti auto. Volim i ljude u svojoj domovini i njenu prekrasnu prirodnu i kulturnu…

više

OVA ZEMLJA TO ZASLUŽUJE

tekst: Esad Redža
Pitam se, kako proslaviti ? Kako biti sretan zbog tog dana?

Sretno ga mogu slaviti jedino uhljebi, poltroni, politički papučari, kvazi nacionalisti i vojska novonastalih tajkuna koji vide samo sebe i vlastitu korist.

Mladost i pamet ove zemlje odlazi iz dana u dan u neke sretnije države. Ovdje je pamet odavno rekla: “Zbogom”!

Iz dana u dan prolaze kroz mene fašizmi, nacionalizmi,  vrište s…

više

LOPTA JE OKRUGLA

tekst: Ante Karačić
Protekli tjedan je bio jedan od najuspješnijih sportskih tjedana u našoj povijesti.

Marin Čilić i Borna Ćorić  su u finalu pobijedili dva najveća tenisača svih vremana, Rogera Federera i Novaka Đokovića. I osvojili turnire u Londonu i Halleu.

Nogometna reprezentacija je glatko pobijedila Nigeriju, najbolju ekipu iz Afrike i posramila Argetinu, jednu od najboljih svjetskih …

više

BOLEST, ODLAZAK IZ VOJSKE

piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

hqdefault19Došla mi je u posjetu supruga Olga, pa sam dobio jedan da slobodno. Stanovali smo i hranili se u hotelu. Prije polaska razgovarala je s pukovnikom Lukićem i pitala ga zašto me još ne puštaju da se vratim u Vitez. Rekao joj je da sam im potreban i da svim silama nastoje da me vrate nazad u tvornicu, ali da su se pojavili nekakvi problemi koje još treba riješiti.

Šetali smo gradom i kad smo prolazili pored Gradske knjižnice ušli smo unutra, ja sam se učlanio i uzeo knjigu “Engleski bez muke”, a…

više

EH, PJESNIČKA DUŠO

Iz naše arhive/ objavljeno 31.01.2014.

Sonja Smolec
Eh, pjesnička dušo, ti između leda i vatre,
pomalo nestašna si a opet tako nevina.
Živiš, opstaješ u neizgovorenoj tišini,
putem ideš sama, punim vlastitih krhotina.

Opijena iluzijom hraniš se, trpko je voće
ostatak bez slada, mirisa i životnog soka.
Na usni riječ neizgovorena, lice ti blijedo,
suza oštra zarobljena je u dubini oka.…

više