FALA BOGU ŠTO NEMAM

tekst: Štefica Vanjek
Ovih dana negdje sam onako uz put čula informaciju kako će iduće godine biti popis stanovnika a uz to i popis imovine stanovništva. To i nije neka zanimljiva tema pa se o tome  ne raspravlja do u tančine, kako kažu “od Kulina Bana do današnjih dana“

Vijuge mi odmah proradile, mada su već malo zakržljale, a stalno govorim kako ću početi rješavati križaljke, samo se moram sjetiti da ih i kupim. Eto, već me i križaljke odvukle od bitnog. A tek ove rasprave o masonima, glava mi nabubrila od informacija tko su, što su i što im je zadaća, mislim glava mi je nabubrila i od kortikosteroida, a pomalo i od zuba (mislim, onoga što su prožvakali).

Eto, iduće godine i mi obični, (bezimeni za masone) stanovnici imati ćemo svoje imovinske kartice. Već vidim kanđe države na krovištu moje sirotinje od kuće u vidu poreza.Tu kuću su moji slobodni zidari, ali ne i masoni, zidali bez naknade. Ne znam smijem li to reći ili ne, ali baš me briga nemam nikakve funkcije  u vlasti, osim u suučesništvu u vlasti u svojoj kući.

Već me sada muči onih tristo kvadrata šume od koje nemam nikakve koristi, jer se ne grijem na drva pa se netko drugi grije i pokrade svako deblje stablo, prijavila ili kakti zaboravila upisati. A onda baš me i briga, sa tim će se morati baktati moja polovica jer glasi na njega, to mu je auštafirung od prije braka, a to što posjeduje bračni partner ionako nitko ne provjerava dok novinari ne počnu čačkati pa otkriju koješta zaboravljenog.

Ima u toj šumi i nešto vrijedno što će kad tad biti naša sreća što smo ga iskopali zajedno sa kumovima, a to je iskopan bunar čija voda nije zatrovana koje čim pa će za koju godinu ako ovako nastavimo trovati vode i  nastave cijene rasti u nebo biti vrijedniji od zlata.

Mi ne spadamo u nobl kategoriju,  a opet tko zna, možda će nas sirotinju provjeravati prije nego glavešine kao što sada rešetaju pekarnice i trgovine pa za par kuna viška ili manjka drapaju drakonske kazne. Treba napuniti državnu blagajnu koja iz godine u godinu curi kao probušen lonac neke sirotinje, ali ako do toga dođe i mi konja za trku imamo, ne smijem baš sve otkriti kojeg, ali više je kljuse nego konj.

Zanima me koja će to komisija ići provjeravati autentičnost podataka o imovini, naročito onih koji će popis obaviti elektronski. Znam da će ponovo tu naći zaposlenje mamini i tatini sinovi i kćeri  koji će strogo čuvati tajne velikih. Ja već imam noćne more od masona i njihovog razvlačenja u medijima iz dana u dan, sanjam oko koje me progoni i gleda gdje god se okrenem kao u „Big braderu“, pa me strah otići i na wc da mi ne prebroji sve nabore i salo na tijelu, a kako ne znam njihove obrede, a i ne previše o njima osim da crkva kaže da štuju nečistog nisam sigurna, ali znam sigurno da ne mogu biti član lože jer sam žensko, jedino da odem kod stručnjaka u neku privatnu kliniku da postanem muško,ma kako kažu „Piši kući propalo je“, nemam ja torbe eura za takve pothvate, a i što će mi ionako sam doma uz muža invalida ja muško kad treba kositi,flaksati,živicu šišati i druge muške poslove odraditi.

Znam ja i masone u ženskom društvu, ali sa drugim pravilima, one strogo čuvaju tajne svojih računa i odlazaka u šoping od muževa, priznajem nekada sam i ja bila masonka pa poskrivečki kupila majicu ili haljinu, na muževo čuđenje kažem da sam davno kupila i glumim čuđenje kako se ne sjeća kada je to bilo.

Jedan mi je mason zadao mnogo muke sa zateznim kamatama i računima i postojećim i nepostojećim, tako da znam da nisu baš bezopasni pogotovo jer čuvaju leđa jedan drugom.Eto ponovo ti masoni već su mi ušli u uho kao uholaža koja može oštetiti sluh, a priče o njima mogu naštetiti mojoj psihi zato neću više slušati vijesti ni o masonima, ni o virusima.

Možda sljedeći popis stanovništva konačno utvrdi koliki su mrtvi ustali da bi glasali na izborima, a i točan broj onih koji su iselili zbog dobrote ili objesti, a ne zbog nužde i nepravde u društvu, rekoše naši odabrani koji vode brigu o tome da narodu bude dobro, a kako mu je vidi se iz svakodnevice na ulicama glavnog grada.

Ma na sve bezvezne informacije proradi mi štitnjača pa se preznojim tako da svi neugodni hormoni isplivaju na površinu, onda bi najradije pobjegla sama od sebe, sreća da nismo u srednjem vijeku jer ove hormone nebi prekrile litre parfema (koje bi to zaudaranje bilo ne mogu ni zamisliti, ono u šou“Ljubav je na selu“ je mala beba naspram toga smrada što bi nastao),pomaže samo kada i voda

Ova informacija o popisu imovine malo se zabašurila da se nebi prerano uzbunila javnost prije izbora.Zanima me hoću li morati upisati garažu, ako je slućajno uspijem makar i drvenu sagraditi da mi ova sirotinja od auta koji je dar ne propada na ovim vremenskim nedaćama uzrokovanim klimatskim promjenama za koje se nitko ne brine. Ali kako mi se čini zbog ovog bregzita i škrtosti bogatih država Europe neću moći ni nadstrešnicu sa običnim kolcima iz svoje šume podići.

I ova industrija pored moje kuće pridonijela je djelićem promjeni klime, a kako je zdravlju naštetila i ne znamo, to će tek možda naši praunuci saznati, ma ja mislim da je i to uzrok što sam stalno gladna, tko zna što su po noći ispuštali u zrak što je uzrokovalo poremečaj u mom osjećaju gladi pa su mi stalno puna usta hrane.(Tješim se tako, nije problem u meni što ću uskoro morati u emisiju „Život na vagi“ već je uzrok nešto drugo).

Konačno uz sve ovo opširno izlaganje došla sam do bitnog, a to je da sam sretna što znam koliko nemam za razliku od onih koji ne znaju „koliko imaju“, i neću se uopće truditi više da još nešto priskrbim jer mi je i ovo što imam sasvim dovoljno za brigu.

Idem uživati u svakoj sekundi, nitko ne zna koliko će dugo pa tako ni ja, ali znam sigurno da nitko ništa ne nosi sa sobom tamo gore.