piše: Sonja Breljak
Berlin/ Schock …fassungslos, sprachlos …takvim i sličnim riječima poslužili su se brojni u želji opisati nemoguće, stanje duha pojedinaca, roditelja, rođaka, poznanika, sugrađana, političara, nacije, Europe, svijeta, nas …nakon spoznaje o sudbini 150 putnika i članova posade zrakoplova agencije Germanwings na relaciji Barcelona-Düsseldorf.
Zove me poznanica danas. Treba u subotu, kad počinje uskršnje ferije, s djecom putovati k roditeljima. Naravno, avionom Germanwingsa kao i toliko puta do sada. Pa, veli, djeca gledala vijesti o padu aviona, pa plaču. Boje se. A jutros čuli vijesti o otkazivanju letova, pa opet plaču. Išli bi baki i djedu. E, tako, lijepo ne zna što da radi. A tko bi i znao. I tko bi razumio.
S nevjericom slušam francuskog tužitelja o događajima u pilotskoj kabini, o spoznajama i pretpostavkama. Što je to napravio mladi kopilot? Zrakoplovom udario u planinu. I poveo u smrt još 149 ljudi. Nevjerojatno!
Nacija je u potpunom šoku.
O događaju je govorila premijerka Merkel, predsjedavajući parlamenta, direktor Lufthanse, ravnatelj gimnazije, ministar saobraćaja, poznanici, obitelj, prijatelji, stručnjaci, liječnici …
Gledam, slušam. Ma, teško je to zamislimo.
S nepunih 28 stigao ostvariti svoj cilj, svoj san-postati pilot. Ugodan, miran, pun života …kažu sugrađani iz rodnog mu mjesta. I čude se, kao i svi drugi.
A tek obitelj poginulih? Roditelji 16 šesnaestgodišnjaka? Što reći njima? Što čuti od njih?
Zadivljujuće je što je čovjeku, vođenom Božjom rukom sve moguće načiniti, popraviti, izgraditi, postići …
Time, je on, čovjek, najsavršenije Božje djelo.
A opet, po onome, što ne učini, što krivo napravi, što pogriješi, sagriješi, pod čime sve poklekne …i najslabija je točka Božjeg stvaranja.
Najsavršeniji i najslabiji.
Pred jednim takvim (ne)čovječnim (ne)djelom stojimo u šoku, nemoćni, bez riječi.
Nije ih lako pronaći.
Osobno nisam sudac ni prorok,žao mi je tih ljudi i moja iskrena sučud,obitelji i roditeljima djece.Sumlja se u namjernost,ili u neki drugi kvar.A meni su sumljiva i zarigljana vrata,tako da kolega pilot nije mogau ući u kokpit.Druga crna kutija još nije pronađena,prema tome,valja nam počekati konačni rezultat.
Kako dozvati u pamet čovječanstvo koje je istoga dana kad se dogodila tragedija u Alpama dopustilo da toliki;ginekolozi uz asistenciju i na volju roditeljke-majke ubiše(abortusom) preko 100 tisuća nevine i bespomoćne nerođene djece, poput tsunamija, na prostoru cijele kugle zemaljske.Ima ih ili postoje udruge i aktivisti koji kucaju na vrata javnosti da se prestane s ubijanjem nerođenih. Nekima to i uspijeva,tj. poneko dijete se spasi odnosno majke se predomisle pa otvore vrata da se spasi mali kokpit u njenoj utrobi, a tako i cijela posada i putnici s kojim dotična majka živi svoj život, a najprije obitelj. Lijep pozdrav od… Read more »
Ne vjerujem da je kopilot tu učinio namjerno . Vjerojatno mu je pozlilo , infarkt , inzult pa i obična nesvjestica zbog pada krvnog tlaka . Čitam da je trebao postati otac ako novinari to nisu izmislili , to je još jedan motiv manje za suicid . Istražitelji kažu disao je do zadnjeg momenta a nije reagirao na pozive kapetana . Pa zar čovjek koji je u nesvijesti ne diše . Ne diše jedino mrtav čovjek .
Lijepo si to sve doista rekla.
I moj sin uskoro putuje avionom i to još puno dalje…Istih je godina kao i ova djeca…Naravno, strah me je.
Ali, danas od razmišljanja kao da nema previše koristi. Treba nam nešto drugo. Treba nam ljubav i vjera.
Čudno, kada se to dogodilo pomislila sam upravo prvo na moguće samoubojstvo. Pitam se zašto? Možda stoga što je u svijetu sve manje upravo ljubavi, a sve više zla i patnje. Udružimo ruke ljubavi, mi koji je još nismo izgubili. Stisnimo ih čvrsto što prije dok ne pogubimo svoju djecu!