Vinko Pavić
Nad tijelom klonulim nauznak
Vrte se minule Troje,
Prometej mi daje znak;
Ustani i sve je tvoje.
A ja bih u prah da se raspem,
Da pospan hinim smrtno breme,
Eliksir sreće bi da saspem
Kairosu na sveto tjeme.
Tragika uma u klepsidri
U sitnoj duši marioneta,
Što gromko plješću moćnoj Hidri
Slaveći trulež ovoga svijeta.
………………………
Bunilo duše i plač uma
Odnosi vihor lišća žuta,
To zima bubnja usred šuma
Kraj hladnih peći i kaputa.