tekst: Stjepan Poljaković
Moj osobni stav je da će u krizi u kojoj jesmo, više ljudi stradati od stresa, brige, straha nego od virusa samoga.
Pratim sudbine stotine i tisuće njegovateljica u Njemačkoj, Austriji i Italiji. One ne mogu zbog savjesti napustiti nemoćne klijente a zamjene koje bi trebale doći ne mogu preko zatvorenih granica. Posao koji inače nije lagan time je postao još teži, a vrijeme povratka neizvjesno.
Mi koji smo kod kuče možemo ih saslušati, pomoliti se Bogu za njih, a na njima je da iznesu teret koji ni u normalnim uvjetima nije lagan.
Dale Carnegie autor je knjige : „Kako se riješiti suvišnih briga“. Ja sam je čitao prije desetak godina, zapamtio sam određene savjete i sjetio ih se ovih dana.
Kada nastaju oluje, problemi, brod našeg života treba olakšati za sav suvišan teret, sve suvišne misli, brige, koji nam danas, u ovom trenutku ne mogu biti od pomoći moramo izbaciti, prekrižiti. Cilj je preživjeti sa što manje štete, doći do obale i uhvatiti zraka.
Bojim se da smo o previše toga obaviješteni a premalo toga stvarno znamo i na još manje toga možemo realno utjecati.
Skratiti period vremena na koji mislimo.
Prije dvije godine jedna kolegica dobila je prvi posao u obitelji za koju smo svi znali da je specifična. Putovali smo zajedno jedan dio puta.
Razmišljao sam kako ju pripremiti a ne uplašiti, savjetovao sam joj da misli na kraće periode, od jutra do podneva, od podneva do večeri.
Kod ponovnog susreta priznala mi je da joj je taj savjet bio od koristi.
Kako se teret povećava tako se povećava i količina brige, briga rađa strah a u strahu su oči velike i ono što je realno malo, buja i raste toliko da je u stanju paralizirati i misli i čovjeka a kako sada vidimo i planet.
U Očenašu molimo: „Kruh naš svakdanji daj nam danas“.
U istom tom poglavlju Evanđelja Matej piše: „…Svakom je danu dosta njegove muke“.
Vjera, ma kako se zvala i kako ju mi formulirali, pogonsko je gorivo za svaki uspjeh. Bez vjere nema nade a bez nade nema budućnosti.
Za sve nas želim i od Boga molim duševni mir, snagu, vjeru i strpljenje u danima koji su pred nama.