UMJESTO DNEVNIKA
piše: Ognjenka Kalajdžić
Ovo je u stvari priča o neshvatanju. Koliko puta sam bila neshvaćena samo zato što sam nešto više znala. Zbog toga sam i danas od nekih odbačena, ali ne želim da iko od njih završi ovako.
Ustvari ipak ću vam iz dnevnika ispričati samo jedan detalj. Spremala sam malo ladice i nađem neki lak za nokte. Zaboravila na njega. Haj, rekoh, da vidim kakav je. Namažem samo nokat na jednom prstu. Dobro, mislim, kad ovo prođe, nalakirat ću lijepo nokte, fin je.
Za kratko vrijeme muž me upita: – Kakav ti je to lak, baš je fin, što i ostale nokte ne nalakiraš?!
Ljudi moji nikad nije primijetio ni novu frizuru na meni, ni lijepo uređene ruke, a sad vidi jedan nokat nalakiran. Ima ova situacija i svojih pozitivnih efekata, bližnji se upoznaju.
Evo sad da nastavim s tužnom, pretužnom pričom:
1865. godine preminuo je njemačko-mađarski doktor Ignaz Semmelweis. Za njega vjerojatno niste nikada ni čuli, a bio je neshvaćen za vrijeme svoga života.
U ne-tako-davnom 19. stoljeću, medicnske prakse su počivale na bitno drugačijim temeljima nego što je to danas.
Primjerice, liječnici uopće nisu vjerovali da postoje virusi i bakterije, odbacivali su mogućnost da nešto “nevidljivo” može izazvati bolest.
Na scenu je tada stupio mađarski doktor njemačkog podrijetla, Ignaz Semmelweis. On je, proučavajući porođaje, primjetio kako se smrtnost majki smanjuje za nevjerojatnih 90%, ukoliko bi liječnici napravili jednu jednostavnu stvar prije obavljanja poroda. Ta stvar je bila pranje ruku.
Odlučio je to podijeliti sa liječničkom zajednicom, ali je na kraju bio ismijan. Drugi, “ugledni” liječnici, su tvrdili kako je Semmelweiseve tvrdnje nisu, pazite, znanstveno utemeljene.
Taj otpor znanstvene zajednice je pomalo naljutio doktora Semmelweisa, koji je dao tiskati mnoge studije koje dokazuju njegove tvrdnje, ali mu svejedno nisu vjerovali. Razvio je opsesiju o toj temi i neprestano je o tome pričao. Postao je depresivan i ovisan o alkoholu. Upozoravao je liječnike da svojim nepranjm ruku ubijaju nevine majke, a oni su ga zauzvrat strpali u umobolnicu, pod izlikom da će mu pokazati jednu novu bolnicu u kojoj bi mogao raditi.
Kad je shvatio da su ga tamo dovukli kao pacijenta, pokušao je pobjeći. Zbog toga su ga pretukli, stavili luđačku košulju i smjestili u samicu.
Umro je 1865. godine. Tek nakon njegove smrti, znanstvenici su dokazali da postoje “nevidljivi” organizimi (bakterije, virusi…) koji uzrokuju bolesti.
Pa samo da može na minut oživjeti i ovo sve vidjeti. Neka mu je velika slava.
SVIMA ŽELIM SAMO JEDNO, DA STE MI ŽIVI I ZDRAVI I VI I SVI VAŠI.