Dražen Radman
Možemo li baš uvijek
Hodati i plesati
Kako hoćemo
I baš nikad ne upasti
U rupu neku
Možemo li baš uvijek
Pružati ruke
Gdje hoćemo
I baš nikad se ne opeći
Onako pošteno
Možemo li baš uvijek
Širiti srce
Kao da bismo zagrlili cijeli svijet
A u isto vrijeme biti u čahuri
I odbijati veću Bliskost
Možemo li baš uvijek
Misliti naivno
Da bit će bolje sutra
U vrijeme dok se drugačiji oblak
Spušta na sve nas
Može li ono svjetlo s Početka
Na kraju naših snaga
Na vrijeme dotaknuti i proći
Nježno kroz opnu
Od čelika
I dovesti nas na čistinu
31.03.2020.