TRAVANJSKA TIŠINA

/Crvenkapica/

Sonja Smolec

Gledam kroz prozor
dijete
oslobođeno iz stana,
pušteno
na nekoliko minuta
slobode
sunčanog dana.

Kosa joj vijori, vlasi
raspletene pletenice
isprepliću se, miješaju
s cvjetovima
tek rascvale voćke po
kojoj udara štapom.
Otkida granu.
I nema u tome agresije,
tek želja da majci
odnese dar.

Iza nje na travi ostaju
otkinute latice.
Jabuke koje nikada
neće sazrjeti.

Oči djevojčice nemirno
vire ispod kapuljače,
gleda u prozor na
drugom katu.
U njima odraz
nevidljivog vuka što
vreba.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments