/Crvenkapica/
Sonja Smolec
Gledam kroz prozor
dijete
oslobođeno iz stana,
pušteno
na nekoliko minuta
slobode
sunčanog dana.
Kosa joj vijori, vlasi
raspletene pletenice
isprepliću se, miješaju
s cvjetovima
tek rascvale voćke po
kojoj udara štapom.
Otkida granu.
I nema u tome agresije,
tek želja da majci
odnese dar.
Iza nje na travi ostaju
otkinute latice.
Jabuke koje nikada
neće sazrjeti.
Oči djevojčice nemirno
vire ispod kapuljače,
gleda u prozor na
drugom katu.
U njima odraz
nevidljivog vuka što
vreba.