tekst: Marko Jareb
Jedan poznati, sada pokojni, estradni umjetnik je kazao kako mu je žao mladih jer ne zna način njihovog prepoznavanja u javnosti s obzirom na medijsku zaintresiranost za njih u RH.
S druge pak strane negdje sam pročitao kako natjecateljsko programiranje na tehničkim fakultetima u RH predaju sami studenti odnosno oni koji su sudjelovali na natjecanjima i rješavali zadatke s istih. A ti zadaci otprilike glase ovako: na telefonskoj žici stoje tri vrabca i dva goluba, napiši algoritam te na temelju istoga program koji će dati rješenje kojim će redosljedom pripadajuće ptice poletjeti sa žice, ako ih nešto preplaši.
Na jednom tehničkom fakultetu u RH ispred njihove knjižnice su izloženi dijelovi njihovog prvog elektroničkog računala koji su veličine kao kancelarijski stol, a pored istoga njihova dva studenta koji su kao vrhunski sportaši osvajali odličja na europskim i svjetskim natjecanjima.
Tko tu treba koga promovirati? Je li fakultet sportaše ili sportaši fakultet?
Ako se fakultet želi promovirati putem svojih sportaša onda su mladi s početka teksta zaista u podređenom položaju.
Kakva li je tek onda procedura u promoviranju onih koji na fakultetu predaju natjecateljsko programiranje?
Je li teža njima ili onima s početka teksta?
Vjerojatno i jednima i drugima nije lako.