ZA EUROPU JEDINSTVA U RAZLIČITOSTI JEZIKA I KULTURA

PROF. DR. JOSIP MATEŠIĆ NA SKUPŠTINI AMACA ODRŽAO  PREDAVANJE O JEZIKU U ISELJENIŠTVU
tekst priredila: Sonja Breljak
Mainz/ Berlin – Godišnja skupština AMACA, Udruženja bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta, održana s kraja protekloga tjedna, završena je kako i priliči udruženju takve naravi, ne samo izborom novog vodstva nego i predavanjem o jednom vrlo važnom elementu hrvatskog identiteta  – jeziku. Predavanje na temu „Hrvatski jezik u iseljeništvu – Za Europu jedinstva u različitosti jezika i kultura“ održao je prof. dr. Josip Matešić, do mirovine redovni profesor i direktor  Slavenskog instituta Sveučilišta  u Mannheimu.
– Obitelj i škola su dva najvažnija uporišta za stjecanje znanja materinskog jezika. Od obitelji se najviše očekuje i ona može najviše učiniti. Čak i onda kada se ne misli više na povrat u domovinu. Mladima treba pomagati da traže, njeguju svoje korijene i  ne zaboravljaju svoj hrvatski jezik koji je isto tako svet i  koristan  kao i svaki drugi jezik …rekao je prof. Matešić u uvodu predavanja  tragajući potom za poteškoćama u prenošenju i učenju hrvatskog jezika u iseljeništvu.
–Poteškoća je mnogo. Mogu biti subjektivne i objektivne prirode: razlike u nastavnim planovima, nedostatak odgovarajućih udžbenika, slaba stručna sprema nastavnika, premalo sati u tzv dopunskoj nastavi, opterećenost polaznika, nezainteresiranost roditelja …katalog pojava je zaista dug. Da problemi postoje osjećao sam to gotovo svaki dan u praksi, promatrao na primjeru studenata koji su kod mene  studirali predmet “kroatistiku”. Riječ je o generacijama koje su se, uz male izuzetke, školovale u inozemstvu. Znanje njemačkog jezika relativno je bilo dobro, dok je poznavanje materinskog jezika bilo veoma slabo, da ne kažem katastrofalno …ustvrdio je Josip Matešić te nastavio …Tko je zakazao: roditelji, škola ili učenici? Odgovor se može činiti jasnim ali tvrdim da nije jednostavan. Uzroke treba tražiti i iskorijenjivati  jer radi se o školovanju budućih promicatelja hrvatskoga jezika i kulture.
Nadalje …rekao je prof. Matešić …Hrvatska je javnost vrlo osjetljiva na nerazumijevanje svjetske, posljednjih pak dana, i nekolicine domaće javnosti da prihvati prisutnost hrvatskoga jezika u smislu njegove samostalnosti. U medijima, tisku i nerijetko u svjetskoj statistici, rabi se obično naziv “srpskohrvatski”. Još uvijek na mnogim slavističkim institutima postoji i predaje se  predmet “serbokroatistika”. Slavistička znanost u svijetu pa i u Hrvatskoj dugo je bila hranjena romantičnim zabludama o jedinstvu jednoga južnoslavenskog  jezika. Ali ne bismo smjeli kriviti samo drugoga. Moramo upitati kakvi su uvjeti za učenje hrvatskog jezika te studiranja “kroatistike” danas u Njemačkoj na visokim učilištima …upitao se prof. Matešić spočitavajući nepostojanje odgovarajuće stručne literature za izučavanje hrvatskog jezika te svođenje brige o tome na inicijative pojedinaca umjesto zajedničke, državne skrbi za ovo važno pitanje.
–Unatoč tome da je u znanstvenoj literature slavistika odavno prihvatila da su hrvatski i srpski dva  posebna književna jezika, u praksi je redovita upotreba “srpskohrvatski”.  Ni pitanje službene upotrebe hrvatskog jezika u Europskoj Uniji još nije riješeno pri čemu mnogi misle da to nije sporno imajući na umu odredbu: da svaki narod ima nepobitno pravo uporabe vlastitog jezika. Postoji zahtjev u Europskom parlamentu da se zbog štednje stanovnici Zapadnog Balkana, moraju dogovoriti o jednome jeziku koji svi razumiju.  To zastupaju i poneki jezikoslovci, npr.  njemački lingvist i historičar  Wolf Oschliss koji tvrdi da postoji jedan tzv. balkanski jezik. Ili pak, hrvatska (pseudo) lingvistica, Snježana Kordić izražavajući u knjizi “Jezik i nacionalizam” uvjerenje  kako je hrvatski, bosanski, srpski i crnogorski …jedan jezik. U proteklim godinama zatvorene su brojne slavističke katedre pa je prema tomu  na djelu i nestanak  mogućnosti studiranja kroatistike …upozorava Matešić  te određuje za sviju prihvatljiv pravac: – Za Europu jedinstva u različitosti jezika i kultura!
Profesor Matešić  upozorava  na promjene koje se događaju jeziku, posebno upotrebu tuđica unatoč, domaćim izrazima. –Zbog gubljenja materinjeg jezika, nitko se ne uzbuđuje. Zanos koji je bio obuzeo Hrvate u vraćanju riječima koje su bile nepodobne u bivšoj Jugoslaviji, nije trajao dugo.  Ako se u jeziku oslikava ljudska  individualnost, vlastitost, postojanost i otpornost  tuđemu, nemoguće je ma kakvi razlozi postoje, odreći se svojega jezika žrtvujući mnogojezičnost u korist jednog  zajedničkog  jezika. Hegemonistička jezična politika, ne može i ne smije biti cilj ujedninjene Europe. Odreći se materinjeg jezika, značilo bi nesagledivo kulturno siromaštvo. Tko neodgovorno dira u jezik dira u ljudsko biće . nameće se pitanje što učiniti da hrvatski jezik ostane punopravan član u velikoj jezičnoj zajednici.  Ne zaboravimo! Poput drugih jezika i hrvatski jezik je samonikao, prepoznatljiv i neuništiv  spomenik, najvažniji u cjelokupnoj hrvatskoj baštini i ne manje važan kada je riječ o njegovoj ulozi u iseljeništvu?!
Zato taj jezik valja učiti, učiti …i njime se služiti. Razvijati ljubav prema njemu. Nitko ga ne nosi savršena iz svojeg zavičaja. Govoriti i  neusiljeno se izražavati  kod kuće, u obitelji, u društvu. To pomaže očuvanju  nacionalnog  identiteta i ujedno potiče prihvaćanje različitosti sredine u kojoj se živi …zaključio je prof. dr. Matešić.
Lijepo predavanje. No …ostaju nam otvorena pitanja i nejasni  odgovori …kako na djelu osnažiti položaj hrvatskoga jezika u iseljeništvu, u Europskoj uniji, u svijetu?! I tko se uopće …i da li se itko tim pitanjima i odgovorima temeljito i stalno bavi?
Koje je Vaše razmišljanje o ovoj važnoj temi, poštovani čitatelji Hrvatskog Glasa Berlin?