RIJEDAK I KORISTAN SUSRET

ČLANOVI UDRUGE  HRVATSKIH SREDNJOŠKOLSKIH RAVNATELJA  POSJETILI BERLINSKE  ŠKOLE I DJECU KOJA POLAZE HRVATSKU DOPUNSKU NASTAVU
tekst i foto/foto album u dnu teksta/: Sonja Breljak
Berlin/ Kasnim …no pa to u ovakvom velikom gradu …i pri tom još i pri olujnom vjetru kakav je s kraja tjedna zahvatio ove krajeve …i nije neko čudo. Ipak …dokopah se podzemne  stanice Ernst Reuter Platz pa trkom do ulice koja nosi Goetheovo ime. Tu je naime njemačka Friedensburg Oberschule. Kasni su poslijepodnevni sati, hodnici škole su prazni. No,tu na drugom katu, iza jednih vrata čujem glasove i razaznajem hrvatske riječi. Na pravom sam mjestu. Iza vrata su polaznici Hrvatske dopunske nastave Berlin, grupa koja dolazi petkom. Učenici sjede naprijed. Tu je i koordinatorica škole, Vlasta Morović. Sve klupe u razredu su kao rijetko kada -pune. Zaposjeli ih odrasli. Naime, ovom odjeljenju Hrvatske dopunske nastave Berlin u posjet su stigli gosti iz Hrvatske -ravnatelji srednjih škola, točnije članovi Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja. S pažnjom su saslušali dječji igrokaz Zašto je zemlja okrugla? Darovali su Hrvatskoj dopunskoj nastavi, razne knjige. Progovorili su i  koju o sebi. Fotografirali se. Družili …
Lijep susret. Pri njegovu kraju …koji bi lako i uskoro mogao imati nastavak i u Hrvatskoj,  progovorismo  riječ- dvije sa Zlatkom Stićem, inače članom užeg predsjendištva Udruge. – Mi smo u Hrvatskoj 1994. godine osnovali Udrugu srednjoškolskih ravnatelja.  Zadnjih godina običavamo putovati po Europi, vidjeti tamošnje školske sustave. Ima nas tu iz više gradova …Zagreb, Velika Gorica, Samobor, Jastrebarsko, Osijek, Pula, Zadar, Split, Obrovac. Udruga broji oko 300 članova a ovdje nas je doputovalo 26. Mi češće putujemo ali evo prvi puta smo uspjeli sada u kontaktima s našim veleposlanstvom  dobiti informacije o postojanju ovakve škole, koja čuva korjene hrvatstva u svijetu. Preko koordinatorice Vlaste Morović sam dobio inf ormacije kada djeca imaju nastavu i s  velikim  zadovoljstvom smo čekali ovaj dan da čujemo kako govore maternji jezik jer žive na način da ga teško mogu susretati svaki dan. Igrokaz koji smo čuli je prekrasan.  Donijeli smo djeci malo knjiga da i preko njih održavaju uspomenu na zemlju iz koje su stigli njihovi preci …rekao nam je Zlatko Stić te ukratko opisao boravak ravnatelja u Berlinu.
–Ovdje smo par dana. Bili smo u tri njemačke škole, jedna je bila  tehnička, jedna obrtnička i jedna gimnazija. To smo sve dogovorili preko Goethe instituta u Zagrebu i Veleposlanstva Njemačke u Zagrebu. Dočekali su nas njemački ravnatelji škola s kolegama, pokazali enterijere škola, vidjeli smo kako izgledaju, prezentirali su vlastitu školu.  U jednoj školi na Spandau je bio ravnatelj koji je ujedno i predsjednik udruge ravantelja  srednjih škola Berlina koji je predstavio status te udruge, govorio o mogućnosti utjecaja na rad škole, suradnji  sa školskim odborom koji ima veće ingerencije nego kod nas u Hrvatskoj i općenito govorio je o tome kako zakon određuje ulogu ravnatelja u Berlinu. Imamo i suret sa veleposlasnikom dr Kovačem u  Veleposlanstvu RH. Ja sam inače ravnatelj Prirodoslovne škole Vladimira Preloga u Zagrebu. Naš cilj je vidjeti njemačke škole, usporediti, naučiti. Ravnatelj iz Berlina, predsjednik Udruge ravnatelja  će vjerojatno doći iduće godine u Hrvatsku, u uzvratni posjet. Imali smo razgovore o suradnji u tehničkoj  i obrtničkoj školi. Postoji mogućnost da se dobiju sredstva iz fondova Europske Unije i to nam je jedan zajednički cilj.  Pored toga, ovaj naš posjet Hrvatskoj dopunskoj nastavi, zlata je vrijedan. Na žalost, meni se čini da je jedan dio naše države zaboravio koliko Hrvata živi u svijetu i koliko to zapravo može biti važno za budućnost Hrvatske jer svaki naš čovjek je zastupnik  svoje  domovinu, to su i ova djeca. S druge strane mi trebamo nešto  pokrenuti da se dio naših ljudi vrati ili investira u Hrvatsku. Ni  mi nismo, moram biti iskren, o tome razmišljali. Mi ćemo sigurno pokušati nešto pokrenuti. Malo nam je bilo tužno kad smo vidjeli da djeca međusobno razgovaraju na njemačkom jeziku. Gledajući njihov sjaj u očima kad su govorili odakle su im roditelji, e to je nešto što mi iz Hrvatske trebamo, ne ispuštati iz ruku ili kako se kaže “vuć sa špagom”. Inače, za usporedbu s  Njamečkom, mogu reći, hrvatski školski sustav ne prati razvoj društva. Mi radimo u dva- tri turnusa a roditelji rade po cijeli  nan pa djeca često dolaze kući gdje nema nikoga. Druga teme  je standard školstva i samih ljudi koji rade u školstvu, ovdje smo čuli da i oni imaju problema sa pronalaženjem nekih nastavnika. Ipak, mogu reći,  naše školstvo često daje bolje znanje nego u nekim drugim državama. Moj kolega, ravnatalj škole u Plitvicama, je ponudio, pozvao hrvatsku djecu da dođu dolje. Evo …ponavljam i ja …ovo je zvaničan poziv …to ćemo stvarno napraviti …rekao nam je Zlatko Stić, član užeg predsjedništva Uduge hrvatskih srednjoškolskih  ravnatelja koja je posjetila njemački glavni grad.