piše: Ljiljana Jerončić
Nesretnice! Ušla si tiho, sasvim tiho, kao i da nećeš. Još nam nisu zacijelile rane domovinske tragedije, nedavnih boli. Čuj mene, nedavnih a prošlo je 30 godina.
Podsjetila si me na tužnu priču mog života, kada sam, kao i danas, ostala, danima u svom domu, noseći tešku bol. Šok, strah, osjećaj nemoći…
Porušila si sve granice. Nije ti trebala vojna moć, putovnica, pasoš ni najsuvremenija tehnika. Ni bogatstvo bogatih. Sve si to ostavila iza sebe. Zaustavila si, u jednom trenutku, pomahnitali ritam života.
I zamisli, u svakom dijelu svijeta, čovjek je osjetio koliko je slab, krhak, nemoćan. Gledam svijet! Život se okrenuo za 360 i sve što je bilo nemoguće, moguće je… zatvoreni u svoje domove, nastava on-line, ispiti on-line, trgovina on-line, pronalaženje i uspostavljanje novog načina života i rada, sjedinjeni u molitvi.
Danas više ne osjećam strah. Organizam mi šalje neke nove signale. I… izronilo iz mene ono najmekše u meni, ono ljudsko.
HVALA ti za ovaj “novi”, probuđeni osjećaj, “nove” emocije.
Na kraju corono, sad s pravom očekujem da nas ujediniš u zajedništvu, humanosti i solidarnosti, bez granica i mržnje. Postali smo bolji i jači ljudi… sjedinjeni u samo jednom – ne sastati se s tobom i ostati zdrav!
Više te se ne bojim!
Sutra je novi dan!
Poštovana gospođo Ljiljana,svaka Vam čast o Vašim budućim razmišljanjima,o više sloge i zajedništva te sporazumljevanju jedni drugih i zajedničkoj užoj suradnji.U daljinskom i bližem smislu.Ovo Vam momentalno pišemiz iz daljine.Imam neke posebne porive za reći.Više od ne ljudskog ponašanja je,čovjek bi rekao svinjarija.Kada na preko javnih medija govore.Od prilike ovako.Tko je bolestan od neki drugi bolesti,visoki tlak,šećer,te ili ima neku drugu dodatnu bolest, te je dobio uz put i epidemiju koronu.Taj nije umro od korone,već sa koronom.To nije ljucki ni morano,ljudi se i onako boje,pritisak postoji kod djece i cijele obitelji.Neka si svatko sam zamisli,koliko postoji ljudi diljem europe i… Read more »