piše: Marija Juračić
Jučer sam upala u banku s maskom na licu. Došlo mi je da povičem:
“Pare na sunce!“
No, odmah sam uočila da su i oni iza šaltera također maskirani pa sam postala opreznija jer u društvu raznih maskerata valja biti oprezan.
Tu se više ne zna tko kakvu ulogu igra, tko kakvu masku nosi, tko je stvarno naivan, a tko glumi naivčinu, tko plaća, tko pije, a tko ostaje žedan.
Vlada je velikodušno izdvojila gotovo četiri milijarde kuna za subvencioniranje dvomjesečnih plaća radnika i uplatila ih na račune poslodavaca. Navodno, nije vodila računa o raznim propisima, kolektivnim ugovorima i svemu što u izvanrednim vremenima može poslužiti za makinaciju, odnosno za lov u mutnom.
Ne bi bilo prvi put da radnici u našoj voljenoj zemlji ostanu bez svojih plaća. Ostajali su bez njih i u vremenima kada su radili, pa kako ne bi sada kada ne rade!
No, kako bi sačuvala politiku čistih ruku, Vlada je objavila popis poslodavaca koji su tražili i dobili subvenciju za isplatu plaća, a kako bih i ja sačuvala čiste ruke, dezinficiram ih i po izlazu iz banke, ali ne mogu ih sačuvati čistima. Moram kažiprstom pritisnuti ono dugme na izlazu koje će mi otvoriti vrata. Baš kao što radnici moraju pritisnuti poslodavca koji pokušava zadržati njihov novac.
Jer, došlo je vrijeme u kojem svi peremo ruke. Ako želimo jednoga dana skinuti maske, navika čistih ruku mora ući ne samo u politiku, nego i u individualnu i društvenu svijest ljudi.
Zato, ako netko želi zadržati vaš novac, zgrabite ga svim raspoloživim sredstvima i glasno vičite:
“Pare na sunce!“