Ognjenka Kalajdžić
Kad ono nešto kroz vene poteče
Kad na grijeh nas svaka pora zove
Kad sve tiše u noć uranja se veče.
I kad mala svijeća baca plamenove
Tada oko vrata poljupcima svojim
Tapšeš sve do mojih nježnih grudi
Okupana toplim nježnostima tvojim.
Snivala bih sve dok zora ne zarudi
Nemoj da se umore tvoje gipke ruke
Što po meni blago sipaju mekoću
I rađaju bajne, tople šećerluke.
Nemoj prestat`, plovimo do neba
Vidiš ovaj vakat i život prekratak
Toplina i ljubav jedino nam treba.