Igor Divković
Gospa od Nigdarjeva
Ni kad sviće,
ni kad mrači,
ni kad vedri,
kad oblači,
niti tada,
niti sada,
niti navijek,
bilo kada…
Ni kad mrzne,
ni kad žeže,
ni kad kisne,
suša stisne,
niti tada,
niti sada,
niti navijek,
bilo kada…
Ni kad curi,
ni kad žuri,
ni kad svemir
žvače nemir,
niti tada,
niti sada,
nikad kraju
doći nada…
Na sidru, u Haifi
(Meaditeranska fuga)
Na Lezbosu
ne cvate vrli
zumbul,
nije on Florijan Levantino.
Tu Mirti miriše Smiljka.
Tu Kadulji uzdiše Bosiljka.
Tu se druže
s ružama ruže.
Na Rodosu
raste cedar do cedra,
alepski bor
do alepskog bora,
limun do limuna,
grejp do grejpa,
badem je uz rogač,
hvala mu lijepa.
Na Zakintosu, već,
sred perivoja,
čemprijesu se smiješi
mlada sekvoja.
Naranča lovoru,
šipku murva.
Na Jonskom arhipelagu
dragi uz dragu.
Potonula Atlantida.
Trese se Kreta.
U dualizmu je Ciprus,
djevice sveta.
Lampeduza od suza.
Od smijeha Tenerifi.
Noina Arka
na sidru, u Haifi.
Na sidru, u Haifi…
Na sidru, u Haifi…
Na sidru, u Haifi…
Napaljena Countessa
Naleti ona,
onako,
nabrzaka,
pod češalj,
pod fen,
pod blajh.
Ah,
ako puhne
vruć levant,
mogla bi,
još,
pasti,
Masai masaža,
Taiwan tetovaža,
Tortuga manikir,
za slatki kraj.
Countessa cupka,
štiklicom lupka:
Hm,
napaljena,
nabrijana,
obrijana…
Mašalah!