O USAMLJENOSTI I SAMOĆAMA

piše: Verica Jačenica-Jazbec, dr. med

Jedna me Ljiljana nedavno potaknula na razmišljanje. Nazvala me radi upita o zdravstvenom stanju svojega djeteta, a zatim dugo govorila o drugom problemu.

Kazala mi je da svoj brak doživljava kao zajednicu dvoje otuđenih usamljenika. Da, upravo je tako izjavila; njezin je brak zajednički život dvoje usamljenih samaca.

Toga časa sjetila sam se kako je Čehov negdje napisao:

Ako se bojiš usamljenosti, nemoj se ženiti ili udavati.“

Danas smo svjedoci kako postoji više situacija koje se nastoje prikazati brakom (zajedništvo muškog + muškog; ženskog + ženskog; neutralnog + nekakvog; transrodnog + nekakvog; otvoreni brak u kojem nema bračnoga obećanja, niti obostrane vjernosti; brak na probu; privremeni brak…).

Usamljenost se širi. Zato i na površinu naše stvarnosti dolazi i oblik Ljiljaninoga braka – koji je zajedništvo dvoje usamljenika.

O samcima i usamljenosti u brojkama

U 2020. godini Europska Unija obuhvaća 28 zemalja sa oko 513 milijuna stanovnika. Od toga broja se 30 milijuna punoljetnih Europljana osjeća usamljeno. To je 7% svih odraslih Europljana. U Europi više od 53% ljudi žive kao samci. Samo u Italiji ima 9 miliona samaca.

U Stockholmu ima 60% samačkih domaćinstava. U Njemačkoj i SAD-u ima više samačkih domaćinstava od obiteljskih. Istočni i južni Europljani češće se osjećaju usamljeniji od zapadnih i sjevernih Europljana. Oko 10% ljudi je usamljeno u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Italiji, Francuskoj i Grčkoj, 5% u Njemačkoj, Irskoj i Švedskoj, 4% u Finskoj, 3% je usamljenih u Nizozemskoj i Danskoj.

Najčešće su usamljeni neoženjeni muškarci, potom neudate žene, pa onda udate žene.

Najmanje su usamljeni oženjeni muškarci.

Uzroci i ispreplitanje samoće i usamljenosti

1. Odlazak u gradove: U gradu se čovjek kao pojedinac izgubi u svojoj velikoj firmi, u svojoj velikoj stambenoj zgradi. U gradu nema tipičnoga susjedstva; stanari su u velikoj zgradi fizički blizu, ali se uopće ne poznaju, niti međusobno kontaktiraju.

2. Školovanje i karijera: Vrijeme obrazovanja postaje sve dulje. Danas fakulteti traju pet do šest godina, potom se nadovezuju magisteriji, doktorati, specijalizacije… Stvaranju karijere daje se prednost pred ulaskom u brak.

3. Medijalizacija: Svjedoci smo vladavine medija. Digitalizacija je posve obuhvatila naše živote. Najviše su zahvaćena djeca i mladež. Mladi su uronjeni u virtualni svijet. On im stvara privid povezanosti s drugim ljudima, te privid da uživaju život. Mladi ljudi imaju na stotine virtualnih prijatelja, a realnih vrlo malo. Oni sve teže ostvaruju odnos s novom, realnom osobom, često ne znaju taj odnos zadržati, a gotovo nikako ga ne znaju njegovati i podržavati.

4. Sve kasnije stupanje u brak: U našim hrvatskim okolnostima zbog ekonomskih razloga i djelomično tradicije, mlada osoba živi s roditeljima do svoje 30. godine života. To traje sve dok ne završi obrazovanje, a često i još dulje. U vremenu dok mlada osoba živi sa svojim roditeljima obično ne započinje stvarati čvršće emotivne veze koje bi vodile prema pravome braku. Nakon 30. godine života čovjek ima sve manje šanse da će u svojemu krugu naći srodnu i slobodnu dušu. Takav čovjek se već postupno navikao na svoj samački život. Njegove ukorijenjene navike postaju prepreka za stvaranje ozbiljnije veze. Zbog toga su mu i postojeće veze neuspješne ili kratkotrajne. To kod samca ili samice uzrokuje frustracije i obeshrabrenje. Takva osoba postaje plaha i preoprezna, čime si onemogućuje širenje kruga poznanika. Ona počinje osjećati komplekse, zatvarati se u svoj svijet, smatrajući da je njezino stanje samca ili samice i – njezina sudbina.

Usamljenost i njezine negativne posljedice

S vremenom se na usamljenost taloži i kontinuirana nelagoda koja vodi u kronični stres. On se pak manifestira kroz pojavu raznih tjelesnih i psihičkih znakova. Takvi ljudi obično nemaju redovitu, kvalitetnu i raznoliku prehranu. Žene se često prejedaju, tražeći utjehu u hrani. Zbog toga im se povećava rizik od raznih bolesti. Kod oba spola ranije se pojavljuju srčane bolesti, povišeni tlak, šećerna bolest, gastritis, kronični bolovi u kostima, zglobovima i mišićima, glavobolja, migrena, nesanica, strašljivost, panične atake, depresija. To može predstavljati uvod u razne bolesti ovisnosti: alkoholizam, ispijanje prevelikih količine crne kave, pušenje, kod muškaraca kockanje, kompjutorske igrice, pornografija, narkomanija, kod žena jaka žudnja za slatkim namirnicama…

Samoća kao prinuda

Ljudi su rođeni za odnos s drugima i za međusobnu komunikaciju. Zato im je usamljenost strana. Čovjeku kojemu samoća nije njegov dobrovoljni izbor, već prinuda, ruši se sveukupna kvaliteta života. Funkcioniranje takve osobe, kako fizičko, tako i psihičko, sve više se remeti. Okolina takve ljude obilježava kao osobenjake. Oni postaju žrtve društvenoga isključivanja, marginalizacije i sažalijevanja. Za njih je samoća muka, neželjeno, nesretno i neplodno stanje.

Usamljenost postaje nova bolest

Znanstvenici koji se bave proučavanjem moždanih funkcija već odavno su ustanovili da u

mozgu postoji anatomski centar za fizičku bol. Najnovija istraživanja dokazuju da negativne emocije, kojima je usamljena osoba preplavljena (odbačenost, izoliranost, ugroženost, sažalijevanje i samosažalijevanje), podražuju upravo taj isti moždani centar. Time se usamljenost projicira i u obliku fizičke boli. Moderna medicina čovjeka ne sagledava više samo kao skup organa, već i kao cjelovitu i višeslojnu osobnost. U takvoj holističkoj medicini usamljenost se prepoznaje kao faktor koji ozbiljno narušava čovjekovu dobrobit. Zbog toga usamljenost postaje nova bolest naše svagdašnjice.

Vrste usamljenosti

1. Fizička usamljenost je stanje odvojenosti od drugih ljudi koje ima svoju dobru svrhu. Takvo stanje nije bolno.

2. Izolacijska usamljenost je odvojenost od drugih ljudi zbog objektivnih prepreka koje mogu biti političke, medicinske, profesionalne, religiozne. Osoba ju donekle dobro podnosi.

3. Emocionalna usamljenost je uzrokovana pomanjkanjem bliskosti u partnerskoj vezi. Ona je bolna i čovjeka čini nesretnim.

4. Socijalna usamljenost je nedovoljna uključenost u socijalnu mrežu radi introvertiranosti, sramežljivosti, bolesti.

5. Situacijska usamljenost je bolna, ali privremena. Ona nastaje nakon nekoga stresnoga događaja (smrt u obitelji, prekid partnerske emotivne veze, gubitak zaposlenja).

6. Kronična usamljenost nastaje ako dolaskom u novu sredinu osoba kroz godinu dana ne uspijeva izgraditi odnos s drugim ljudima. To je rizično stanje jer se nadovezuju osjećaji anksioznosti, bespomoćnosti, beznadnosti.

7. Prolazna usamljenost – traje nekoliko dana. Ona ne uzrokuje intenzivne emocionalne ili tjelesne simptome.

Osjećaji koji obuzimaju usamljenu osobu

Depresija, tuga, praznina, izoliranost, otuđenost, očaj, beznađe, uplašenost, bespomoćnost, bezvoljnost, nesretnost, napuštenost, ranjivost, dosada, nemir, razdražljivost, nesanica, teški snovi, nedostatak apetita ili preveliki apetit, gubitak bilo kakve inicijative, smanjenje libida, fizička nemoć, trajni umor.

Usamljenost kod mladih ljudi

Mladi ljudi mogu patiti od usamljenosti zbog toga što su njihove socijalne veze uglavnom virtualne, stoga labave i površne. Stariji ljudi imaju manje realnih prijatelja, ali su to čvrsta cjeloživotna prijateljstva. Stariji ljudi su odani prijateljstvu.

Sklonost k usamljenosti

U usamljenost često zapadaju neurotičari. Oni su skloni negativnim emocijama, emocionalno su nestabilni, obično hiperaktivni, uznemireni. Takvi su teške osobe u odnosima i u komunikaciji, pa ih ljudi izbjegavaju. Zbog toga neurotičari ostaju izolirani.

Usamljenosti su skloni i sramežljivi ljudi, plahi, introvertirani, samozatajni, anksiozni, niskoga samopoštovanja.

Liječenje usamljenosti

1. Nastojte prorijediti svoja negativna razmišljanja.
2. Više ulažite u svoje postojeće odnose.
3. Više mislite na druge, a manje na sebe.
4. Pomažite drugima, volontirajte.
5. Njegujte zdravu samoću.

Što je zdrava samoća

To je svojevoljno izabrano stanje u kojemu se osoba osjeća opuštenom i sretnom jer je sama. To je bogato stanje u kojem osoba uživa. U zdravoj samoći osoba se odmiče od drugih kako bi se posvetila sebi, kako bi se susrela sa sobom ili sa svojim Bogom. U zdravoj samoći čovjek se osjeća ispunjen i zato je tada najmanje usamljen. U takvom stanju ljudi postaju kreativni: oni mnogo meditiraju, mole, pišu, slikaju, kipare, izrađuju umjetnine. Društvo ponekad za takve ljude ima premalo razumijevanja.

„Takva zdrava samoća je djelotvorni lijek protiv usamljenosti koja čovjeka opterećuje“– piše psiholog Manfred Spitzer.

„Onaj tko dobro podnosi zdravu samoću i ima sposobnost voljenja, duhovno je zreo čovjek“–  zaključuje psiholog Mihail Litvak

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments