Mirko Popović
Nekada si silazio
ovim putem
a idemo samo
u kino Metropolis
za nama idu ceste
iz nekoga svibnja
Dalek vjetar u ravnicama
dolinom klapara vlak
jedne mladosti
Pusti neka prođu sva ta lica
što se lijepe za tvoje
medene usne
Dodaj sliku dječaka
iz čije sreće zvoni smijeh
niz ulicu
i gledaj kako se gasi
srazmjerno bubrenju
kišnih kapi
što protekle su
niz prozorska okna
Daleko iza grada
vjetar u ravnicama
Pustio bih da raste ugodnost
pustio bih ali u mjestu koračam
sa sestrom koja
širokom nebu okrenuta
s kraja na kraj goblena
putuje