Nova zbirka ljubavne poezije – Sven Adam Ewin: “Poslije tebe samo noć”
piše: Nada Vučičić
Kad sam otkrila poeziju Svena Adama Ewinog na Facebooku, prije nepune dvije godine, nisam ni slutila da će iskristalizirati moje mišljenje o poeziji.
Do tada sam poeziju osjećala srcem, ne tražeći dublje razmišljanje o onom jednostavnom – zašto? Ni što je to što me drži uz baš te pjesme/pjesnike suvremenike.
Dogodilo se da mi je njegova poezija ostala utkana u mislima, podsjećala me svakodnevno nekim riječima na njeno postojanje, javljala se notama muzike i povukla me snažno da o njoj razmišljam više, dublje preispitujem i učim – što to poezija mora imati u sebi da bi čitatelj shvatio zašto je pamti i želi uživati.
Bez daha me je ostavila Vaza, Tišina, Ti pišeš pismo, Posljednji list, Tesla …i nije više bilo kraja traženju novih pjesama. Raznolikost opjevanih tema, umijeće pričanja, otkrivanje (pjesmom) zaboravljenog i nepoznatog mi. Znanje, umijeće, život i RIJEČ.
Ni kod jednog pjesnika u Hrvatskoj, a i dalje, nisam naišla na takvu inspiraciju i umijeće da pjesmom i poučava.
On je jedini pjesnik čije sve zbirke imam. I osjećam se bogatom, jako bogatom.
I jutros (petak, 5. lipnja, kada je poštar donio taj mali paketić pomno pakovan da se ne ošteti, obradovala sam se još jednoj, petoj zbirci Svena Adam Ewinog – Poslije tebe samo noć.
Onda sam čitala i predgovor. Polako, koncentrirano i otvorena za spoznaje.
I zahvalna što sam dobila potvrdu i od znalca da sam bila, i jesam, u pravu kako je vrstan i velik ovaj pjesnik čiju poeziju bilježi moje biće kao posebnu vrijednost poezije današnjeg vremena.
Tin Lemac u predgovoru ove zbirke – Poslije tebe samo noć – zapisuje:
„Iako se ne mogu odvojiti od ovih humornih i letimičnih redaka i započeti ponešto stručniji…“
Oduševljena sam Predgovorom.
To, „ne moći se odvojiti“ od čitanja govori sve o nečijoj poeziji.
Zarobljenica sam riječima Sven Adam Ewin poezije.
Vraćam se na predgovor zbirke, na Tina Lemca koji zna!
„Igrivost ovih dionica počiva na …
Humor – poeta ludens (Učen i zaigran istodobno)
Poeta doctus – Visoka poetska i intelektualna svijest. Varijacija dugih i pravilnih Shakespeareovih soneta. Hrabrost i znanje…
No, ono što me posebno privuklo (valjda zbog trenutnih teorijsko-kritičkih nagnuća) veliko je diskurzivno pletivo koje je proizvelo hipermanirizaciju poetskog polja.“
Držim, čitam, razmišljam… peta zbirka poezije Sven Adam Evinog je kod mene. Znam njenu vrijednost, ne samo opojnost stiha. Znam i „ZAŠTO“ mada nisam kritičar. Mnoge velikane sam otkrila prvo srcem. Sjećam se Ujevića, Cesarića, Cohena, Jesenjina, Nerude… Dva imena današnjice Kiševića i Sven Adam Evinog.
Velikima treba priznati veličinu. Bez obzira tko su, odakle su, što su!
Veličina je u onom što su nam dali!
A ova peta zbirka koja me podsjetila veličinom, izgledom, mirisom na stare vrednote, na molitvenik, na školjku u kojoj leži biser, zaslužuje moje oduševljenje.
Petak je, u Splitu kiši jugo, oblaci… iz (gotovo) zbirke:
OTKAKO TE NEMA
otkako te nema
dogodi se ponekad
da oblak oblikuje tvoje lice
vrhunskom kopipejst tehnikom
u lice anđela
onda ja dignem glavu s nadom
a vjetar te učas iskarikira
rubnim sfumatom
u vučicu
ja na to vrisnem od bola
i izrešetam oblak mitraljeskim rafalom
pa iz njega kiši prljava voda
na vjetrobrane automobila
na kojima brisači na brzinu
iscrtaju liniju tvojih obrva
znam da pričam gluposti
ali može me smiriti samo škripa vrata
u staroj kući u kojoj se tvoj glas sonorno inkrustirao
u zahrđaloj šarci
kad zaspim
molim se da te dobri oblaci bešćutno prognaju
prije nego te u jutro opet vidim u svemu prije svega.