piše: Eleonora Ernoić
Zagreb je u ovom momentu vrlo vruć, temperatura je ona prava, ljetna, park Zrinjevac pruža hlad svojim velikim platanama.
Centar je veliko gradilište, dijelovi su napokon zatvoreni jer kuće oštećene u potresu prijete urušavanjem, od prašine je najbolje opet naći spas u omiljenom parku turista i Zagrepčanaca.
Vrelina se osjeća i s užarenog političkog asfalta na kojem u ovom momentu vulkan obnove i korone ruši svima bodove bez obzira na statistike.
Da, u današnjem razgovoru sa susjedima, poznanicima, prijateljima, prvo pitanje je vezano uz majstore, zidare, građevinare.
Drugo, ono ključno, zdravlje.
Nitko od mojih sugovornika nije medicinske struke, ali svi redom svjesni su da je virus prisutan cijelo vrijeme, nije se u ovom momentu moguće naručiti na preglede u neke bolnice, telefoni su zauzeti, u nekima su zaraženi ili u samoizolaciji zaposlenici, jedina mogućnost je narudžba internetskim putem.
Virus je ušetao u dječji vrtić, nema vijesti u koji.
Maske su ponovo na licima, eventualno ih se skida za koju fotografiju, dezinficijensi na dohvat ruke, ljudi su se trgnuli i vratili u “novo normalno”.
Ono što zbunjuje i to ne samo nas u Centru, je ponovno postavljanje drvenih kućica uokolo Paviljona na Zrinjevcu u kojima se nudi “iće i piće” koje su i bez posebnih higijenskih mjera nužnih u ovakvim epidemiološkim uvjetima, upitne.
Nikada nije ukinuta mjera da stolovi moraju biti udaljeni dva metra, nije ukinuta mjera fizičke distance i dozvoljenog broja gostiju u ugostiteljskom objektu.
Netko može primijetiti da se radi o otvorenom prostoru, ali iz priložene će te fotografije vidjeti da su stolovi tako blizu da gosti dahću jedan drugome u “iće i piće” i lice.
Ni prijašnjih godina nije bilo dozvoljeno upotrebljene čaše, pribor, smeće ostaviti na stolovima nakon upotrebe ili najkasnije je “fajrunt” značio da ugostitelj mora pospremiti lokal.
Fotografije nisu snimljene rano ujutro, bilo je već skoro podne, mirisi protekle noći izmiješani mirisom morta i nezaobilaznih kemijskih toaleta.
Ako znamo, a znamo jer nam je tako medicinska struka rekla, da su upravo javni higijenski prostori osjetljivi na zaraze, ne samo da svojim “ustoličenjem” na šljunku pred Ministarstvom vanjskih poslova vjerojatno iskreno čude strane diplomate (ili se više ni njih ni s čime ne može iznenaditi?) nego su i potencijalna infekcijska bomba.
Dodamo li uz sve činjenicu da se o virusu puno toga saznalo ali ostalo nam je i skriveno, što nam je jutros potvrdio poznati stručnjak ustvrdivši da postoji milijun različitih virusa covid-a koji izazivaju jače ili teže respiratorne i druge smetnje, te kontradiktorne izjave oko upotrebe maski, svi funkcioniramo ustvari besprijekorno savršeno (mi, mali obični ljudi).
I, kaj se dela?
Pojma nemam, iskreno, izgleda da u ovom momentu Zagreb živi u Hrvatskoj a neki drugi valjda na udaljenom, Zemlji sličnom planetu gdje teče samo med i mlijeko, dezinficirani.
Može i s malo dobre travarice.