Hoće li se dogoditi čudo kao i plemenitoj perisci (pinna nobilis) i nakon strašnog pogroma proklijati mlađ?
piše: Eleonora Ernoić
Vjerujem da većina čitatelja zna kako je veliki školjkaš, plemenita periska (Pinna nobilis) izumrla u cijelom Sredozemlju. Pomor se dogodio uslijed djelovanja bakterija i drugih nametnika a sumnja se da je svemu kumovalo ljudsko onečišćenje mora.
Međutim, u prosincu 2020., u podmorju Nacionalnog parka Brijuni, nađeno je čak devetnaest primjeraka mlađa periske koji su prebačeni u Aquarium Pula gdje se nadaju da će u kontroliranim uvjetima mlađ sazrijeti u plodne jedinke.
Na otočiću Krapnju, najnižem otoku Jadrana, velika bura izbacila je na obalu ogromnu količinu ljuštura, ostataka velikog školjkaša.
Kakve veze ima periska, Krapanj i tragedije koje su posljednjih mjeseci, uz pandemiju korone, pogodile Hrvatsku?
Krapanj je u ovom momentu veliko gradilište, uređuje se infrastruktura otočića koji postaje sve interesantniji turistima, cijela se Šibenska županija mijenja zahvaljujući financijama “povučenima” iz fondova Europske unije.
U vodama Šibenika ljetuju okrunjene glave, neki od najbogatijih ljudi Svijeta. Čak i u jeku pandemije korone, utočište su ovdje našli Bill Gates i vlasnik Amazona, koristeći silom prilika, ponudu koju imaju lokalne tržnice, dobavljači, trgovine.
Po okolnim brdima, ogoljenim burom i jugom, rastu šume vjetroelektrana, moramo priznati, jest da su ugovori sklopljeni u vezi njih pod povećalom javnosti, ali svojim šumom nezaustavljivo vuku cijeli kraj u 21. stoljeće napretka.
Šibenik-Hrvatska-Zagreb- Sisak-Petrinja-Glina-Karlovac?
Poveznice su vrlo jasne.
Prije nego podaci o bilo čemu budu prezentirani javnosti, pravilo je prvo procijeniti izvor informacije.
O stanju u Zagrebu mogu govoriti iz “prve ruke”.
Čekajući Zakon o sanaciji grada Zagreba i županije od posljedica potresa u ožujku 2020., mnogi moji susjedi kao i mi u našoj zgradi, krenuli su u obnovu sami, sredstvima koja su se nalazila na računima pričuve, vlastitim financijama te dizanjem kredita.
Banke su nesmiljene, EKS je najveći u Europi i nema apsolutno nikakvih temelja u procjeni financijske stabilnosti države Hrvatske.
Jednako tako, nema apsolutno nikakve kontrole u cijenama materijala (koji je velikom većinom proizveden van Hrvatske i u domicilnim privredama košta dva do tri puta manje), satnica je među najnižima u EU a sve rezultira milijunskim troškovima najnužnije sanacije.
Kako je to moguće?
U Zagrebu su se urušavali dimnjaci, fasade koji su obnovljeni pod budnim okom službenih institucija neposredno prije potresa, jednako tako kao i objekti u Podsljemenskoj zoni građeni posljednjih 20 godina.
Zašto?
Prilikom nove tragedije, potresa na Banovini, Baniji (oba termina su pravilna) i dok se vode bitke o nacionalnoj pripadnosti zadanih potresnih rana i porijekla imena, Zagreb je nanovo stradao, neke ulice su ograđene “trakama”, omrznutim znacima opasnosti.
Banovina, Sisak, Karlovac, Pokupsko, Zaprešić, “dodani” su u Zakon o post-potresnoj obnovi Zagreba koji je vrlo nejasan i nepregledan.
Osim bezbrojne dokumentacije, a u njoj se nalazi i stavka o “vraćanju stambenog objekta u stanje navedeno u originalnom građevinskom projektu” što znači da bi mnoštvo stanova, ureda, dvorana po državnim i gradskim institucijama trebalo de facto preinačiti građevinskim radovima u izgled početka 20. stoljeća, pitanje financiranja obnove je u najmanju ruku suspektno.
Naravno da je riječ o iznosima koji premašuju milijarde eura i računa se na kredite.
Država ni u kojem pogledu nije odreagirala, recimo kao Austrija, Njemačka, Italija, i nije navedena krajnja EKS (ona u navedenim državama iznosi max. do 3% za stambene kredite). Navodi se upisivanje hipoteka.
Čije? Banaka, države, grada?
Recimo da stanari nisu u stanju vratiti kredit, recimo da će stanovi otići na ovrhu, kupit će ih ispod cijene, tko i čemu?
Zar stvarno netko vjeruje da određene grupacije jedva čekaju kupiti središte srednjoeuropskog grada jer će u njemu raditi, što?
Iznajmljivati za velike stanarine stanove, kome?
Zagreb, Hrvatska nikada nisu bili niti će biti najbogatiji dio Europe, mi nismo nikada imali plemstvo koje je moglo konkurirati nagomilanom kolonijalnom bogatstvu.
Naši gradovi su koncipirani tako da su stambeni, trgovački i “radni” dijelovi gradova i naselja, ispremiješani.
Zašto je to tako?
Arhitektonski izgled je zadan konfiguracijom tla, blizinom energetskih resursa, radnih mjesta, u konačnici načinom socijalnog života zajednice.
Jednako je i u Ljubljani, Varaždinu, Čakovcu, Mariboru, Sisku, Petrinji, Glini, Karlovcu.
Sisak, Glina, Petrinja, Karlovac.
Negdašnja Vojna krajina osnovana, izgrađena utvrdama još od 15. stoljeća kao obrambeni bedem pred najezdom Osmanlija koji su nekoliko puta osvajali Beč.
Izuzetno bitan i nekada njegovan dio Hrvatske, adut u Domovinskom ratu, plodnih polja i bogatih šuma.
Potres je tragično uništio područje koje je trebalo obnovom nakon Domovinskog rata odolijevati daleko jačim potresima.
Glina, Petrinja imale su prekrasnu baroknu jezgru, oba grada bili su središte intenzivnog kulturnog, privrednog života i nakon 1995..
Informacije koje dolaze s tog uništenog područja pobijaju jedna drugu, organizacijski kaos, prozivanje svih institucija u vlasništvu države, brojanje stradalnika po nacionalnoj pripadnosti, fotografiranje čelnika i busanje u prsa.
A ljudi se, kao i uvijek na kraju krajeva organiziraju sami, solidariziraju se i potpomažu.
Hoće li se dogoditi čudo kao i plemenitoj perisci i nakon strašnog pogroma proklijati mlađ?
Znanstvenici su bili organizirani, primarni cilj je održati i razvijati Život.
Nije li možda došlo vrijeme da se uozbiljimo i prestanemo uplitati političke, lihvarske težnje tamo gdje bi trebalo razmišljati logično, brzo i efikasno?
Da ostanemo živi.
MI ljudi.