piše: Dragica Trumbetaš
U tom sveopćem kaosu u vijestima o novopozitivnim od korone, dogodila se i jedna dobra stvar.
Najprije je objavljena vijest da je od korone umrla muška osoba stara 85 godina a potom je vijest nestala.
Kasnije je Stožer dao objašnjene da je stvarno čovjek umro, da je imao koronu ali se ne može reći da je umro od korone.
Prije, u “prvom valu” svi pozitivni na koronu i umirali su od korone. Sadašnje objašnjenje smrti, naizgled nevažno ipak je jako važno.
Dobiti ćemo pravu sliku smrtnosti, ali osloboditi stare ljude i velikog straha.
Da je takav pristup bio na početku pandemije, štete bi bile daleko manje, sačuvali bi se mnogi obrti koji su sada ugašeni ili su pred gašenjem i turizam bi bio manje ugrožen.
U starijoj populaciji strah isto može biti smrtan, događaju se procesi u organizmu koji neminovno vode do životnog kraja.
Mnogi stručnjaci o tome su pisali u proteklom vremenu no nitko nije obraćao pažnju, iako su eto sada napušta teorija da je svaki pozitivan od korone i umro od korone.
Sada u ovom novom ili nastavku starog vala više nije tako jaki pritisak na stare ljude, ne tjera ih se u kuće, više se nitko ne zgraža što su vani na zraku, okovi i predrasude su popustile, mada su oni najmanje kršili donesena pravila, ali su i najviše osuđivani ako su ih prekršili.
Obolijevali i umirali su oni koji su bili zatvoreni i koji trebali biti čuvani i sačuvani.
No, vjerodostojnost se izgubila, ova nova pravila za samoizolaciju, nova pravila o nošenju maski, nova pravila o okupljanjima… ne bi nikako mogli i smjeli prezentirati isti ljudi koji su usput i u kampanji. Usput onako netočno prebroje ukupan broj oboljelih, priopće nove mjere i onda trk natrag u kafiće na druženje s građanima, bez maske bez propisanog rastojanja.
Plenković jučer u Đakovu u pohodu veselo poručuje da nema brige, sve je pod kontrolom iako je na tom području najviše pozitivne djece.
Sve je ležerno, pa čovjek poželi da se usred svake pandemije provode i izbori jer sve je onda lakše, ljudi umiru od svojih starih bolesti, i na koncu od starosti.
Stare mjere pobrisane su spužvom zaborava, ali ipak onaj dio kada su se umrli pokapali bez ispraćaja, teško je zaboraviti.
Bila korona opasna ili bezopasna, bio ovo prvi ili drugi ili nastavak prvog vala pandemije, ostaje gorka spoznaja da se netko poigrava s nama, da se ne poštuje slijed i dragocjenost života, da je starost prirodni nastavak životnog puta.
Starost koja nije načeta bolešću okrunjena je zrelošću, budimo zreli, ne nasjedajmo lijepim pričama, jako ružne stvari izgovore se lijepim riječima i izgovore ih naizgled privlačni ljudi.
Na nama je da procijenimo misle li pri tome i ono što govore!