tekst: Marko Jareb
Poznata doktorica ekonomskih znanosti u RH je u listopadu 2018. godine javno napisala kako je Hrvatska „nezadovoljna svojim ekonomskim položajem“. Spominje kako ne štima sve „s ekonomskim i društvenim menadžmentom“. To sam ja u „Tribini – Slobodne Dalmacije“ napisao još 2010. godine.
No, još je tragičnija tvrdnja da se ne mogu „dogovoriti što je uzrok takvom stanju“. Vjerojatno je to u vezi, dodala je, „s našim socijalističkim nasljeđem“…
„Svaka promjena narušava nečije interese i ne može proći bez protivljenja. Inače nije promjena, a još manje transformacija.“
Uvijek sam se pitao koliko mi u RH imamo sposobnih doktora znanosti koji su kadri sagledati ekonomsko stanje u RH u cijelosti te napisati neki strateški dokument za budućnost ekonomske politike u RH?
Ima li dovoljno privatne inicijative i zagovaranja primjene tržišnog ekonomskog modela u RH?
Kakava je to ekonomska doktrina na sceni u svijetu kad je u najdemokratskijoj državi svijeta u krizi 2009. – 2010. godine spašavano bankarstvo i korporativne tvrtke od strane države?
Koliko je bilo moguće na spomenutu krizu primijeniti „gospodarsko čudo“ ( tadašnji izraz koji se zasnivao na četiri sidra ) iz RH koje je u njoj bilo ostvareno još u tijeku njene borbe za neovisnost?
Je li i pravna regulativa u RH doprinosi takvom njenom ekonomskom stanju, načelno, svojom opstrukcijom, više negoli konstrukcijom?
Ima li u RH sve više onih koji javno zagovaraju privatnu inicijativu, a ispod „tezge“ posluju više s državnim institucijama negoli s privatnim? Koliko se u RH manipulira s javnim dobrima?
Je li je u većini gore narečenog na djelu mentalitet iz prethodnog društvenog uređenja u RH?
Kolika je vjerojatnost kako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan?